KLIJENTI O HIPNOTERAPIJI – ISKUSTVA

ŽIVOT IZMEĐU ŽIVOTA (ŽIŽ) – hipnoterapija za duhovnu regresiju, metoda Michaela Newtona – slučaj br. 7

Svijet danas izgleda kao strašno i opasno mjesto. Većina ljudi se iscrpljuje u svakodnevnim pokušajima da se snađe u toj surovoj utakmici. Sami sebi se činimo malim , beznačajnim kotačićima u nekakvom velikom stroju. Imamo osjećaj da se život sastoji od beskonačnog spiska “moraš” i “ne smiješ”. Malo je toga što “smiješ” i “možeš”. Istovremeno osjećamo da u nama postoji nekakav slabašan glasić koji nam govori da ovo nije sve, da život može izgledati potpuno drugačije, da u nama postoji snaga ljubavi za sve stvoreno, koja je u stanju promijeniti kvalitetu života i dati mu smisao. Kako se snaći u svemu tome? Kako dati šansu tom slabašnom glasiću? Mudri ljudi su rekli da se u našoj podsvijesti nalaze odgovori na sva važna pitanja. Kako pristupiti našoj podsvijesti, kako otključati ta vrata koja nam skrivaju odgovore? Na sreću, postoje ljudi kao što je Danijela, koji nam svojim znanjem i umijećem mogu u tome pomoći. Uz njenu pomoć i beskrajno strpljenje došao sam do odgovora na najvažnija pitanja u mom životu: tko sam ja? Odakle dolazim i koja je moja zadaća na Zemlji. Hvala!

MOJ PUT PREMA SEBI

Skoro čitav život osjećam da je ovaj prizemni, svakodnevni život tek sjena onoga što bi život zapravo trebao biti. U nama postoji nešto veličanstveno, veliko i kreativno što čeka da se otkrije.

Bezuspješno sam tražio odgovore od znanosti, književnosti, mistike, fantastike i religije ali sam uvijek imao osjećaj da sam doveden samo pred vrata odgovora. Nitko mi nije mogao dati ključ koji bi ta vrata otvorio i konačno mi pokazao odgovor na to pitanje.

Jednog dana sam besciljno surfao i odjednom „slučajno“ došao do stranice Zdrave glave na kojoj se opisivalo hipnoterapiju i pomoć koju ona može pružiti u svakodnevnom životu. Na stranici je pisalo i da se bavi regresijom u prethodne živote, kao i u život između života, što me je odavno interesiralo. Dogovorili smo se za terapiju.

Nakon prvog susreta saznao sam način na koji se može doći do naše podsvijesti, i raditi na njoj, a istovremeno zadržati punu svijest o okolini u kojoj se nalaziš, što je naročito važno jer se čovjek nekako instinktivno plaši gubitka kontrole nad svojim ponašanjem. Otkrio sam da postoji sigurno mjesto na kojemu ja mogu biti ja potpuno miran i zaštićen od svega. Svidjelo mi se to stanje potpune opuštenosti i mira i nestanak straha koji je uglavnom bio moj stalni pratilac. Uvijek sam se bojao nečega „lošeg“ što bi se moglo dogoditi. Dobio sam zadatke i hipno sugestije koje sam trebao koristiti do sljedećeg susreta. Počeo sam svakodnevne jutarnje meditacije i pomalo sam postao svjestan toga duhovnog dijela mene u kojeg sam svakodnevno ulazio. Shvatio sam da se može svojom voljom mijenjati određene duboko ukorijenjene postavke u podsvijesti koje su, uglavnom loše djelovale na moj život. Život mi se počeo mijenjati na bolje: nestalo je ljutnje i eksplozivnosti koja je bila dijelom mene i nekako se počeo gubiti strah od života koji me je prije jako sputavao. To sve je jako djelovalo na kvalitetu mog života. Postao sam optimističan vedriji.

Drugi je susret produbio sve ovo što sam shvatio, i pojačao neke moje nove spoznaje o duhovnom svijetu. Počeo sam shvaćati da taj duhovni svijet nije iluzija nego dio mene u kojem se nalaze odgovori na ona pitanja koja sam si neprestano postavljao.

Treći susret je bio već ozbiljan ulazak u duhovni svijet i upoznavanje s duhovnim vodičem uz kojeg sam se osjećao sigurnim i koji mi je odgovarao na pitanja koja sam mu mogao slobodno postavljati. Postao sam svjestan da se taj duhovni svijet nekako širio u skladu s mojim pitanjima, imao sam osjećaj da mogu saznati onoliko koliko sam se usudio pitati. I dalje sam meditirao svako jutro i saznavao sve više stvari. Prije u životu sam često pokušavao meditirati ali nikako nisam znao kako bih to radio na pravi način, bilo je toliko savjeta sa svih strana koje nisam baš uspijevao shvatiti u potpunosti pa sam bio prilično malodušan. Sada sam shvatio da svatko ima svoj osobni način za meditaciju i da to nije neka mistična kategorija nego jednostavno razgovor s duhovnim dijelom sebe.

Četvrti susret me je odveo u prethodne inkarnacije i jako me je začudio. Čitao sam niz iskustava sa regresijama u prethodne živote i očekivao sam desetke, ako ne i stotine tih života. Mojih je inkarnacija bilo jako malo. Nisam si to mogao objasniti. Moje jutarnje meditacije su sada postale vrlo žive. Na neki način sam dobio saznanja o tome kako stvarno funkcionira život na Zemlji i koja je njegova svrha i budućnost. U mojim vizijama se pojavila i golema zgrada u kojoj se nalazila ogromna biblioteka za koju sam shvatio da predstavlja Akashu, neku vrstu zapisa o svim događajima u Svemiru. Na ulazu u nju nalazili su se čuvari koji su mene i mog vodiča pustili unutra. Pokazano mi je da se mogu služiti tim zapisima.

Peti susret, ŽIŽ, mi je pokazao koja je zapravo moja zadaća u ovom životu. Tražio sam od mog vodiča i prisutnih učitelja potvrdu da su moje vizije u meditacijama stvarno poruke iz duhovnog svijeta a ne nekakve maštarije. Dobio sam potvrdu i time su te vizije postale vrijedne istine koje će mi dalje u životu služiti kao putokazi. Shvatio sam da je moj život točno onakav kakav treba biti. Razumio sam i zašto je bilo tako malo mojih prethodnih inkarnacija. Današnji trenutak na planetu Zemlji je prilično važan. Ona se nalazi na putu u svoju sljedeću“ inkarnaciju“ i sada je vrijeme da se pomogne čovječanstvu da promijeni svoje vibracije da bi ju na tom putu moglo slijediti. To je, između ostalog, i moja zadaća. Nisam imao puno inkarnacija na Zemlji jer sam živio na drugim svjetovima i u drugim oblicima, pa samim time nisam stekao puno „zemaljske karme“ što mi olakšava posao. Ima nas puno takvih jer ovaj svijet treba svu pomoć koju može dobiti. Zovemo se „starseed“.

Zvonko P. (72), Lovran

Samohipnoza 3 stupnja za samopouzdanje, učenje i pomoć pri ozdravljenju

Draga Danijela,

šaljem Vam poduži osvrt na posljednjih 5 mjeseci korištenja alata koje sam dobila na Vašoj radionici samohipnoze i napredne samohipnoze.

Došla sam s puno tema: zdravlje, samopouzdanje, mržnja prema sebi, manjak granica, beskrajne svađe i loša komunikacija u romantičnoj vezi, dodatan pritisak učenja za posljednji a ujedno i najteži ispit na faksu.

U početku nije išlo glatko, javljali su mi se veliki otpori, grubost prema sebi i okrivljavanje sebe, ali poslušala sam Vaš savjet, rekli ste mi da su to svemirski testovi i nastavila praksu unatoč tome.

Što se tiče zdravlja, imala sam godinu dana nepodnošljivi, kronični svrbež. Probala sam sve i svašta, od raznih kremica, čak i dermatoloških, mijenjanja prehrane, načina života, tapkanja i afirmiranja, traženja poruka u snovima, mentalne igre uloga gdje ulazim u perspektivu svrbeža, analiziranja što je to u mojoj psihi da je rezultiralo tjelesnim simptomom. Puno sam naučila u godinu dana, ali svrbež nije nestajao.

Tada sam se sjetila Vašeg predavanja o hipnozi na kojem sam bila skoro godinu dana prije i osjetila poziv da napokon probam. Unatoč negodovanju svoje okoline, najviše roditelja, znala sam da će mi pomoći i htjela sam probati. Kod Vas sam shvatila da su mi, uz sve što sam već napravila, nedostajali posljednji elementi:

1. Ljubav i suosjećanje prema bolnom dijelu tijela (dotad sam reagirala ljutnjom, zašto me svrbiš???).
2. Veća angažiranost (svakodnevna!) u afirmiranju, odnosno u ovom slučaju u hipnozi i pozitivnim sugestijama.

Naučili ste me da trebam inzistirati na tome da me liječnici shvate ozbiljno, što dotad nisu. Svi alati koje sam dobila od Vas i koje sam koristila doveli su me do nove dermatologice, koju nisam birala ja nego sustav (radi u HZZO-u). Dakle, ponavljala sam si sugestiju da u svoj život privlačim liječnike i preparate klasične i alternativne medicine koji iscjeljuju moju kožu. Čim sam došla kod nje, osjetila sam mirisni štapić i znala sam da je to to. Ispričala sam joj cijelu anamnezu svega što sam povezivala sa svrbežom, ona me strpljivo poslušala i dala tri kreme. Poslije me utješila da će se to sve riješiti, čim se posložim mentalno i emocionalno pa mi je još i preporučila neke izvore znanja (ljude) od kojih mogu učiti kako živjeti sretnije i ispunjenije, što me razveselilo jer sam i sama već pratila slične izvore. Čim sam isprobala prvu kremu, svrbež se povukao – skroz. Sada sam prorijedila s njihovim korištenjem, a svrbeža i dalje nema.

Ljubav prema bolnom dijelu tijela me potakla da tu ljubav proširim i na ostatak sebe, tako da me dovela do sadašnje faze gdje si napokon dopuštam biti to što jesam, osjećati to što osjećam i ne kriviti se toliko zbog toga. Dopuštam si biti tu gdje jesam bez potrebe da brže i na silu napredujem, već u svom tempu, makar ga ja ili društvo percipirali sporim. Također, postavljanje granica u odnosima s drugima, što sam isto ‘mantrala’, pomoglo mi je da pojačam ljubav prema sebi i samopoštovanje. Sada osjećam veliku promjenu s obzirom na to kako sam se prije osjećala u vezi sebe.

Dan prije nego sam došla na naš prvi susret, partner je imao veliku spoznaju o našoj vezi i svom ponašanju, odnosno o svom dijelu odgovornosti. Dakle, hipnoza se još nije niti dogodila, već se nešto počelo pripremati za promjene. Nakon susreta, ‘mantrala’ sam si da svaki dan razgovaramo mirno i konstruktivno. Također, Vašu snimku s fokusom na opuštanje tijela slušali smo zajedno svaku večer prije spavanja, i moram reći da se promjena osjetila gotovo istog trenutka. Pozitivne sugestije iz snimke pomogle su nam da se opustimo i budemo pozitivniji, što nam je (napokon!) dalo jedan poduži, miran period bez svađe. Taj mir, koji nam je toliko trebao, omogućio nam je da pronađemo druge alate koji bi nam mogli pomoći u komunikaciji, da dođemo do određenih spoznaja, izgradimo povjerenje i bliskost, a sve to nam je kasnije dobro došlo kad su ponovno nastupile iste svađe – da znamo o čemu se radi te da to riješimo mirnije i konstruktivnije. Sada, nakon svega toga, osjećamo se sigurnije i sretnije nego ikad prije u vezi, što je na neki način čudo s obzirom da smo krenuli jako klimavo te s velikim nepovjerenjem i traumama od djetinjstva i prijašnjih veza, a vrlo rano smo krenuli i živjeti zajedno.

I što se tiče ispita; dugo sam ga odgađala, profesora sam se bojala, pružala otpor učenju i mučila se dok sam učila, jer je bilo puno knjiga za pročitati i previše sadržaja za zapamtiti. Vi ste mi dali tu posljednju, potrebnu motivaciju i rekli mi da jednostavno moram stisnuti, svaki dan učiti 3-5 sati, i ponavljati si to kao cilj: „Svaki dan učim 3 sata. Sretna sam i zadovoljna. Uspjela sam!“. Također sam zamišljala da je profesor dobar prema meni, da znam odgovore na pitanja i da prolazim. Počela sam svaki dan puno učiti, i tako dva mjeseca do ispita. Iz pismenog sam dobila 4, gdje sam se odmah počela gristi, „Toliko učenja za ‘ništa’“ (prokleti perfekcionizam!), na što sam samo rekla „Obrisano, obrisano, obrisano. 4 je super ocjena.“. Sljedeći dan na usmenom, dok je profesor bio neugodan prema ostalima i usmeni je trajao dugo, meni nije radio probleme i usmeni je trajao duplo kraće. Dobila sam 5 i moj unutarnji perfekcionist bio je zadovoljan, ali i ja sam bila ponosna jer je to sad napokon iza mene, zahvaljujući hipnozi.

Nakon što se sve riješilo, prestala sam koristiti sve alate jer sam naivno mislila da je dva-tri mjeseca dovoljno da mi se u mozgu uhodaju novi putevi, ali vrlo brzo mi se vratio stari način razmišljanja, kruto okrivljavanje sebe, pesimistično razmišljanje, uloga žrtve… što se onda odrazilo i u tome što sam privlačila u svoj život – najbolji primjeri su ginekolog kod kojeg sam se osjećala loše i neviđeno, ortoped koji nije shvatio ozbiljno moj problem te psihijatrica koja me uopće nije slušala nego mi pripisivala netočnu dijagnozu na temelju nepostojećeg razgovora, odnosno njenog monologa. Tada sam shvatila koliko je bitno biti dosljedan i uporan u svojoj promjeni te da je često potrebno i više od par mjeseci prakticiranja novog, jer smo toliko dugo bili u istim, starim, nezdravim obrascima. Tako da se sad ponovno polako vraćam hipnozi i primjećujem razliku između toga kako mi ide dok ‘mantram’ i kako mi ide dok ne ‘mantram’.

Ovim putem Vam se želim duboko zahvaliti jer ste u dva susreta svojim velikim znanjem, strpljenjem, suosjećanjem, utjehom i razumijevanjem uspjeli doprijeti do mene i usmjeriti me u smjeru koji je dobar za mene. Svima pričam koliko je hipnoterapija super i da nije toliko „woo-woo“ kako ljudi često misle, tako da se nadam da će se više ljudi početi otvarati tome.

Srdačan pozdrav,

Danijela (26)

Napredna samohipnoza za porođaj

Draga Danijela,

Šaljem opis svog iskustva poroda u hipnozi.

Za hipnozu sam se odlučila da bi smanjila strah i anksioznost prije poroda (kojeg zapravo imam oduvijek), promijenila stalne negativne misli kojima sam sklona te kako bi sam porod prošla smirenije i s manje bolova.

S radionicom i vježbama sam počela u 7. mjesecu trudnoće i od tada redovito vježbala, najintenzivnije u tjednima prije poroda.

Uspjela sam smanjiti strah prije poroda, sa sve dužim razdobljima smirenosti i pozitivnog osjećaja. Povremenih strahova i crnih misli je i dalje bilo ali nisu bile toliko intenzivne i trajale su kraće ( brže bih se vraćala u dobro stanje).

Najveći “pad “ je uslijedio par dana prije poroda kad je liječnik predložio indukciju u 41 tjednu jer se stvari nisu pokretale prirodno. Indukcija mi se činila kao zastrašujuća opcija, krenuti od “nule”, drip koji izaziva bolnije trudove, dugo trajanje itd. Uglavnom uhvatila me totalna panika, koju sam na kraju uspjela ublažiti konzultacijom s unutarnjim vodičem koji je rekao da će sve biti u redu i da trebam poslušati savjet liječnika, a i Vaš unutarnji vodič me smirio porukom da je sve u najboljem redu!

Na dan kad sam zaprimljena u bolnicu na indukciju osjetila sam olakšanje i smirenost: napokon je došao taj trenutak, nema više iščekivanja!
Počelo je u pola 1 popodne s gelom koji me trebao pripremiti za porod, ušla sam u naprednu samohipnozu, ponavljala sam sugestiju da gel djeluje brzo i efikasno, te da se ušće maternice stanjuje i širi i točno to se desilo ( u 6 popodne se ušće maternice potpuno stanjilo i otvorilo na 3-4 cm, uz blage trudove nalik stezanju). Probušili su mi vodenjak, preselili u box i počeli su jači i češći trudovi – ponavljala sam sugestiju za anesteziranje i povlačenje svijesti na čelo, osjećala bolove ali sve skroz podnošljivo. U 9 navečer sam dobila epiduralnu ( ubod nisam ni osjetila) i prikopčali su me na drip.
Nakon početne slabosti od epiduralne i pada otkucaja srca bebe sve se brzo normalizira. Bolovi su skroz prestali. Osjećam strah od onog što me očekuje ali trenutno sam skroz dobro.
Oko 10, pola 11 navečer liječnik kaže da sam otvorena 4 cm i da ću do jutra roditi, ja skroz razočarana kako to sporo ide.
Tražim drugu dozu epiduralne, čekam anesteziologa do cca sat vremena i to je zapravo bio najteži dio. Bolovi sve jači, nema razmaka medu trudovima, ne mogu ništa drugo nego pokušati prodisati, ne mogu se koncentrirati na nikakve sugestije ni anesteziju jer previše boli. Napokon druga doza epiduralne oko pola 12 i bolovi sve slabiji.

Dolazi doktor da me pregleda, malo prije ponoći, i tada se dešava čudo! Doktor kaže: “Vi ste potpuno otvoreni, još se glavica spusti i idete rađati!”
Ja u šoku i ne vjerujem i nekoliko puta ga pitam da li je siguran i da li je to stvarno 10 cm, on se smije.

Glavica se spustila kroz 5 min (ponavljala sam sugestiju da se spusta brzo i lako) i ja sam s 3-4 tiskanja rodila svoju bebu u ponoć i 20 min ( bezbolno jer sam pod epiduralnom). Posteljica izlazi bez problema odmah iza toga. Rezali su me i šivali ali također bezbolno radi epiduralne.
Beba izgleda super, zdrave roze boje , nije izgužvana, gleda me sjajnim očima, smirena!

Uglavnom, u mom slučaju hipnoza je znatno ubrzala porod i uz pomoć epiduralne koja je odlično djelovala omogućila da većim dijelom bude bezbolan. Liječnici i sestre oko mene odlični.

Oporavila sam se brzo, bez problema i većih bolova.
Jedini dio s kojim sam se jako mučila je dojenje, puno bolova i fizičke i psihičke muke ali evo sad 10 dana nakon poroda nam ide puno bolje.
Ne znam zašto taj dio nije išao lakše, jer sam u pripremi puno slušala i sugestije za lagano dojenje. Možda zato što u bolnici nisam imala snage ni koncentracije za nikakvu hipnozu tijekom dojenja … ili je jednostavno moralo proći tih 8-10 dana da se uhodamo…

U svakom slučaju ja i beba smo zdrave, sretne i zadovoljne. Jako sam zadovoljna sama sa sobom jer sam se odlučila za hipnozu i cijelo vrijeme disciplinirano vježbala. Upornost je donijela uspjeh!

P.S. Malo sam odužila s opisom, ali bit će mi drago ako nekome može pomoći!

Lp

Božena A. (40)

Napredna samohipnoza za porođaj

Draga Danijela,

Malo da se i mi javimo. Filip već ima šest mjeseci i stvarno je divan vedar dečkić . Do prvog cijepljenja s dva mjeseca nije pustio ni suzu. Tu i tamo bi samo viknuo kme (mislili smo da su mu zaštopani suzni kanali ). Zdrav je, velik i debeljuškast. Puno papa, dojim ga na zahtjev. Sve 5.
Porod je prošao odlično. Hipnoza mi je puno pomogla.

Vama sam se javila navečer, 24. 11., kad smo išli prema bolnici. Hvala vam što ste ponudili pomoć svog Vodiča. Tu večer su bili lažni trudovi. Neka mlada liječnica (prilično bezobrazna) inzistirala je da ostanem u bolnici, bez posebnih medicinskih razloga , samo zato jer sam sutradan ujutro imala dogovorenu indukciju. Ja sam odbila i otišla doma. Vjerovala sam da ću ipak nekako izbjeći indukciju pa mi je trebao kućni mir da se opustim i skoncentriram. Doma sam odslušala hipnozu za brz i lagan porod, malo meditirala, vizualizirala i zaspala.
Oko 2 ujutro počeo mi je curiti vodenjak, ali pomalo, tako da nisam paničarila. Krenuli su trudovi. Sve podnošljivo, čak nisam još ni budila Marka.
Od kuće smo krenuli tek oko 6:20 h. Tada su trudovi već bili na svakih 12 min, a kada smo došli u bolnicu, bila sam otvorena 8 cm, a trudovi na svakih 5 min. Odmah su me poslali u rodilište.

Bilo je divno, sve kako sam željela: nisam dobila ni klistir, niti drip, ništa…jedino su me morali malo recnuti jer je Filip bio malo veći (4,2 kg). Do zadnja 4 truda sam stajala, a to sam baš htjela jer trudovi tako manje bole. Želja mi je bila i roditi na stolčiću, ali bilo je još i bolje: u Vinogradskoj imaju neke fantastične stolove na kojima se sve pomiče pa možete roditi u sjedećem položaju, a na udobnoj podlozi.
Osoblje u rađaoni je bilo divno i stručno, sjajna ekipa. Baš su došli u jutarnju smjenu. I svi su mi bili nekako lijepi ☺. Sve je prošlo odlično. Rodila sam 25. 11. 2019. u 8 sati i 5 min. Bio je ponedjeljak. U srijedu su nas pustili doma.
Marka su poslali na šalter da me prijavi pa je skoro zakasnio na porod. Srećom, stigao je na zadnjih pet minuta kad su bili najjači trudovi. Sjećam se da me je u jednom trenutku potapšao po ramenu da mi produbi hipnozu i upalilo je. Prenula sam se iz boli i skoncentrirala. Cijelo vrijeme sam bila u hipnozi s prekidačem na sredini.

Hipnoza i samohipnoza su mi zaista puno puno pomogle i na porodu, a i općenito u životu zadnje tri godine. Hvala Vam.

Lijep pozdrav,

Kristina (41), Ivan i Karlo

ŽIVOT IZMEĐU ŽIVOTA (ŽIŽ) – hipnoterapija za duhovnu regresiju, metoda Michaela Newtona – slučaj br. 6

Za hipnoterapiju kod gđe. Lovinčić sam se odlučio nakon što sam ne web stranici Michael Newton instituta naišao na njene kontakte i informaciju da je gđa. Lovinčić certificirani ŽIŽ hipnoterapeut.
Ovo je bilo moje treće iskustvo sa ŽIŽ terapijom, te mogu reći da sam bio izuzetno zadovoljan stručnim vođenjem same hipnoterapije, te strpljivošću gđe. Lovinčić. Osjećao sam se vrlo ugodno, opušteno i sigurno, što je vrlo bitno za što bolje iskustvo.
Sama hipnoterapija je za mene najbolji način za bolje upoznavanje samog sebe kao duše, te sagledavanje koraka i ciljeva koji nam pomažu da rastemo kao duša i lakše plovimo kroz život(e). Nakon odrađene tri hipnoterapije mogu reći da je ŽIŽ regresija vrlo sigurna metoda za duhovni napredak, te iz nje mogu proizići samo pozitivni efekti na život. Svakako bi svakome preporučio da isproba ŽIŽ hipnoterapiju i ostvari sigurne pozitivne pomake… ☺.

Petar D. (38)

Rješavanje straha od javnog nastupa uz pomoć samohipnoze

Poštovana Danijela,

Javljam Vam se nakon otprilike 4 mjeseca od radionice samohipnoze koju sam prošla kod Vas.
Rezultati su fantastični. Moja tjedna izlaganja na grupnim sastancima na poslu su postala toliko opuštena da čak i kad se ne pripremim improvizacija prođe bez ikakvih problema.
Također slušam snimku za samopouzdanje kada sam loše raspoložena i svaki put me “podigne”.

Marta (40), Samobor

Porođaj uz samohipnozu

Draga Danijela,

Evo samo da Vas obavijestim da sam rodila zdravog dečkića. Sve je prošlo u najboljem redu i ovaj mi je porod (treći po redu) bez daljnjega bio najbolji. Smatram da mi je sve ovo skupa puno pomoglo, stvari se odvijaju upravo onako kako treba. Ja sam već praktički skroz oporavljena, nemam ni jednog šava, najnormalnije sjedim, hodam i u biti mislim da već u srijedu idemo kući. Neke stvari su mi se i posrećile (odnosno privukla sam pozitivnim razmišljanjem) – bio mi je jako dobar tim na porodu, a i epiduralnu sam dobila. Ali samo vrijeme provedeno u bolnici (pošto mi je počelo s curenjem plodne vode bez trudova) je bilo puno manje stresno i u biti provedeno u slušanju snimki za opuštanje pošto sam mobitel i slušalice imala cijelo vrijeme sa sobom. Svom snagom sam se koncentrirala na sugestiju “trudovi su ugodni, anestezirana i na hvala, hvala, hvala“ usred truda tako da sam poprilično uspješno povlačila svijest gore između očiju. Zažmirila sam usred svakog truda, ali nisam ni glasa pustila, sve sam uspjela izdržati u sebi. Svi su me pohvalili da sam bila odlična. Sve u svemu, ja sam jako zadovoljna, osjećam se dobro, beba već lijepo cica, tako da mi je u svakom slučaju drago što sam se odlučila otkriti i istražiti ovo zanimljivo područje hipnoze i u svakom slučaju bih tako nešto svakome preporučila.

Ja namjeravam i dalje koristiti naučene metode i nadam se da Vas mogu kontaktirati u slučaju nekih daljnjih konzultiranja.

Hvala još jednom na svemu i lijepi pozdrav!

p.s.
Moram pohvaliti i muža, vjerovali ili ne :)) držao se Vaših uputa i stavljao mi često ruku na čelu tako da mi je i to pomagalo 🙂

Šaljem Vam detaljan opis samog procesa porođaja.

Dakle, rodila sam u nedjelju 17.06. u 13:00 sati

Plodna voda mi je lagano počela curiti već u subotu popodne, tako da sam to polako pratila i u večernjim satima odlučila krenuti u bolnicu. Tamo su nesporno utvrdili da se radi o plodnoj vodi i stavili me u boks da tamo prenoćim s napomenom da mi ništa neće inducirati preko noći već da ćemo ukoliko trudovi sami ne krenu s induciranjem krenuti ujutro. Ja sam tu noć iskoristila za slušanje hipno snimki opuštanja, 27-minutnu, pa 13-minutnu za porod, pa ujutro 29-minutnu za porod. Uspjela sam čak i odspavati u boksu nekih sat vremena usprkos tome što sam bila prikopčana na Ctg cijelo vrijeme i moram priznati da me uopće nije bilo strah onog što me čeka. Ujutro oko 7.30. su mi dali gel za otvaranje pošto sam bila otvorena samo jedan članak, a od trudova još ništa. Nakon toga su počeli lagani trudovi s razmakom i to vrijeme sam iskoristila za vježbanje povlačenja pažnje u gornju točku. Naravno, cijelo sam vrijeme bila u naprednoj samohipnozi, a kontakt s unutarnjim vodičem sam uspostavila već prilikom samog dolaska u bolnicu. Dakle, ništa nije bilo hektično, sve se nekako laganini odvijalo. Oko 10 sati su mi dali drip pošto su trudovi nakon gela bili prelagani i onda su počeli intenzivniji trudovi. Vrijeme mi je relativno brzo prolazilo, a u trenutku kad je već bio trud na trudu i kada su se poprilično intenzivirali doktor je rekao da sam zrela za epiduralnu koja mi je skroz prigušila bol i otvorila me do kraja tako da sam rodila u roku od sat vremena otkad su mi je dali. Ovaj put mi je čak i posteljica sama izašla što me je ugodno iznenadilo jer sam nakon prva dva porođaja morala ići na zahvat (lizu) da mi je izvade. Babica je bila divna, strpljiva i iskusna tako da mi je to polako i tek nakon pola sata od poroda dok je beba bila na meni, sve izvadila. Beba je odmah počela lijepo cicati, a ja sam već pola sata nakon poroda slala poruke i slikice obitelji i prijateljima. Dakle, mogli bismo reći, sve u skladu sa sugestijama s hipno snimke za porođaj.

Ja sam potpuno oporavljena, mogla bih na ročište (posao) već sutra 🙂

Jana (38), Zagreb

Napredna samohipnoza za prirodni porođaj

Draga Danijela,

Evo da Vam se javim nakon poroda 🙂
Rodila sam malu Emu 30.3.2018.
Ujutro mi je pukao vodenjak sto je značilo da porod počinje i da moram što prije u bolnicu. Zahvaljujući samohipnozi, u miru sam se otuširala, obukla, pojela doručak, uzela stvari te u pratnji supruga krenula u rodilište. Trudove još nisam imala niti sam bila otvorena pa su mi dali nekakav gel koji pospješuje otvaranje i uskoro su krenuli moji trudovi. I dalje sam bila mirna i opuštena. Doktorica je rekla da će porod potrajati jer sam prvorotkinja i jer sam došla gotovo zatvorena. Nisam si dozvolila da me to obeshrabri, rekla sam si “Sve je u redu, sve ide svojim tokom, bit će kako treba biti. Mirna sam i opuštena.” S vremenom su trudovi već postali dosta jaki pa sam se dosta koncentrirala na pravilno disanje i isprobavala sam razne položaje u kojima bi mi trudovi bili lakši. Nisam osjećala strah niti jednu sekundu. Suprug je bio cijelo vrijeme sa mnom i davao mi vode, brisao znoj, opuštao me, čak smo se par puta i našalili i nasmijali (između trudova). Premda se porod odužio, osjećala sam se sigurno. Nisam se nažalost uspjela u potpunosti hipnotički anestezirati ali sam puno napravila i time što sam uspjela ostati sabrana i hrabra i što sam prodisavala trudove. Primila sam i epiduralnu ali mi nije puno olakšala kontrakcije, možda tek malo, što mi je bilo čudno. Taman kad je prestala djelovati, dali su mi drip jer je već prošlo puno sati i htjeli su ubrzati porod. Taj dio mi je bio najteži, trudovi na dripu, stvarno sad kad se sjetim ne znam uopće kako sam to uspjela prodisati i izdržati bez da pisnem. Čak sam i stajala i njihala kukovima kad je bilo najteže, kako bi se beba što prije spustila. Izgon nisam ni osjetila, samo sam zatvorila oči i stiskala i kad sam čula “Evo je!” pogledala sam i vidjela svoju curicu koju su mi zatim stavili na prsa. Osjećala sam se presretno i odmah sam se počela i zezati s doktorima, koji su stvarno bili za svaku pohvalu.
Premda porod nije išao onako kako sam si zamislila, i trajao je skoro 15 sati, svejedno sam jako zadovoljna i bio mi je prekrasno iskustvo, što mislim da ne bi bio slučaj bez hipnoze odnosno samohipnoze.
Sretna sam i zahvalna što imam predivnu zdravu bebicu, što je sve prošlo super i što sam doživjela porod kao vrlo osnažujuće i pozitivno iskustvo.
Hvala Vam sto ste mi pomogli u tome.

Tina (30), Zagreb

P.S.

U odnosu na ono kako sam se osjećala prije nego što sam krenula na hipnoterapiju, stvarno sam ponosna na sebe i sto sam porod “odradila” bez ikakvog straha i negativnog osjećaja.
Bez obzira sto nije bilo kako sam si zamislila, sve je bilo OK 🙂
Sa mnom su u sobi poslije poroda bile dvije gospođe koje su imale puuuno kraći porod ali su ga doživjele i prepričavale kao strašnu horor priču koju su jedva preživjele, i čudile su se što sam ja nakon puno dužeg poroda tako pozitivna, sretna i bez traume. Dakle stvarno je sve u glavi 🙂
Prve dane majčinstva i obveze koje su s majčinstvom došle odrađujem potpuno prirodno i ništa mi nije teško, čak ni dizanje usred noći. Ema je super, lijepo napreduje, dojenje nam dobro ide.
Ja se dobro osjećam i oporavljam, malo se još pazim zbog šavova i ponekad sam malo vise emotivna ali mislim da je to normalno u ovoj fazi.

Slobodno objavite moj osvrt, nadam se da će biti motivacija drugim trudnicama

ŽIVOT IZMEĐU ŽIVOTA (ŽIŽ) – hipnoterapija za duhovnu regresiju, metoda Michaela Newtona – slučaj br. 5

Draga Danijela,

Šaljem ti povratnu informaciju o mojem iskustvu hipnoterapije Život između života.

1.    Da li je bilo kakvih iznenađenja u ŽIŽ hipnoterapiji? Što Vam je najveća dobit od ŽIŽ hipnoterapiji?

ŽIŽ hipnoterapija mi je osvijestila da nije sve u našim rukama, da smo vođeni i trebamo se prepustiti vodstvu.

Moja tendencija da se puno brinem oko pojedinih problema sada je smanjena, s vjerom da je sve kako treba biti, iako to ne znači uvijek da je onako kako bi ja željela. A samo zato šta nije onako kako bi ja željela, ne znači da nije dobro za mene. To mi je najveća dobit od ŽIŽ hipnoterapije. Nalazim duševni mir.

2.    Na koji način razumijete sebe bolje zahvaljujući onome što ste doživjeli i naučili tijekom ŽIŽ hipnoterapije?

Definitivno sam spoznala da su strahovi koji su me mučili zapravo strahovi koje sam donijela iz prošlog života. Strah od napuštanja partnera konkretno.

S tim saznanjem potpuno je drugačiji moj sadašnji pristup prema njemu. Puno opušteniji i sa više povjerenja. Mirnija sam.

3.    Na koji način bolje razumijete život i svoje mjesto u njemu?

Nakon ŽIŽ hipnoterapije nalazim da je život slojevit, da postoji interakcija s duhovnim svijetom vrlo jaka i stvarna, te da je život koji smo dobili, tijelo koje smo dobili, tako vrijedno da ga je šteta protratiti samo radi življenja. Za mene je važno da dalje koračam svjesno kroz život. Dobila sam informacije koje su mi pomogle da uđem u proces rastvaranja problema ovisnosti o sigurnosti koju mi pruža partner, sada sigurnost tražim u sebi samoj.

4.    Koje mogućnosti i alternative su Vam se otvorile zahvaljujući tim informacijama?

Za sada je prisutna vjera koju nisam imala, a to je veliki benefit od terapije koji sam mogla dobiti. Danas vjerujem u svoje mogućnosti, vjerujem da mogu potpuno sigurno i suvereno preuzeti kompletnu odgovornost prema životu sama samcata. Polako nestaje strah koji me pratio godinama.

Također, ne prestaju dolaziti informacije iz duhovnog svijeta koje su rasvijetlile moje slutnje vezano za partnera.

Zahvalna sam na tome, zahvalna sam da sam ponovo svjesno povezana s izvorom.

Sabina S. (46), Zagreb

ŽIVOT IZMEĐU ŽIVOTA (ŽIŽ) – hipnoterapija za duhovnu regresiju, metoda Michaela Newtona – slučaj br. 4

Imam 34 godine i zadnjih 10 godina intenzivno radim na sebi. Koncept “Život između života” poznat mi je iz knjige M.Newtona i osobnih iskustava regresije u prošle živote koja sam imao u procesu rada na sebi.

Najveća dobit je kontekst koji sam dobio za svoj trenutni život. Šira slika dodatno mi utvrđuje vjeru u kozmički red stvari, odnosno da postoji veća, trenutno nevidljiva, uzročno posljedična veza. Moćno emocionalno iskustvo je bilo ponovno proživljavanje ključnih situacijama i savladavanje zadatka koji se provlačio kroz više života. Osjećaj uspjeha i olakšanja bio je golem. Po potrebi mogu se vratiti u taj osjećaj.
Odgovori na pitanja s kojima sam ušao u ŽIŽ daju mi odriješene ruke za djelovanje u životu prema unutarnjem osjećaju, koji je dobio dodatnu potvrdu.

Vođeni proces regresije u hipnozi omogućio mi je dublji i širi emocionalni doživljaj u usporedbi s prethodnim regresijskim iskustvima, u kontroliranom i sigurnom okruženju. Činjenica da sam bio potpuno svjestan tijekom cijelog procesa omogućila mi je da lakše prihvaćanje informacija koje sam dobio.

Svakako preporučujem ovo predivno i intenzivno osobno iskustvo.

Mislav L. (34), Zagreb

ŽIVOT IZMEĐU ŽIVOTA (ŽIŽ) – hipnoterapija za duhovnu regresiju, metoda Michaela Newtona – slučaj br. 3

Draga Danijela,

1. Da li je bilo kakvih iznenađenja u ŽIŽ hipnoterapiji? Što Vam je najveća dobit od ŽIŽ hipnoterapiji?

Da, iako znam da postoji život nakon života, između života i da je tamo naš dom, iznenadila me mirnoća i spokoj toga mjesta, osjećaj doma, pripadnost. Najveća dobit mi je hod prema cilju koji sam postavila kao pitanja za terapiju (emotivnost, snalaženje u emotivnim stanjima; odnos sa sinom, roditeljstvo; životni hod), osvjetljavanje i raščišćavanje tog puta. Sigurnost.

2. Na koji način razumijete sebe bolje zahvaljujući onome što ste doživjeli i naučili tijekom ŽIŽ hipnoterapije?

Mekša sam prema sebi a ujedno i čvršća, kao da su se bolje uskladili omjeri opusti-popusti u situacijama, reklo bi se “bolje se vidim”… a samim time i druge.

3. Na koji način bolje razumijete život i svoje mjesto u njemu?

Već nakon hipnoterapije regresije ukazalo mi se što je za mene bitno a što nebitno i tu sam počela rasplitati to klupko ponekad pogrešnih prioriteta. Sa ŽIŽ terapijom je to ukazanje postalo čvršće. Najbolje bi mogla opisati to kao dobro mi je došlo koliko bi mi dobro došla baterijska lampa u mračnoj šumi. Uzmite u obzir da već dugi niz godina radim na sebi (autogeni trening, meditacije…) pa mi je ta lampa svejedno jako dobro došla.

4. Koje mogućnosti i alternative su Vam se otvorile zahvaljujući tim informacijama?

Mogućnost sagledavanja da uvijek postoji još neki kut gledanja, znači otvorila se fleksibilnost, mogućnost da usmjerim svoje ponašanje kako bi ishod situacija i prilika bio povoljniji za mene (nekonfliktan, doma ili na poslu; podržavajući, doma ili na poslu)
Hipnoterapije su učvrstile uzde u mojim rukama.

Danijela, hvala na ovim pitanjima, moji odgovori su pohvala samoj sebi 🙂 !

3 mjeseca kasnije…

Nakon tri mjeseca pročitala sam što sam napisala nakon hipnoterapije ŽIŽ. Baš dobro da sam sad pročitala jer… ta ja koja je bila na ŽIŽ-u i ova nova ja sada… primijetila sam pomake no mislila sam da su manji.

Prvo sam mislila da se ništa ne događa, onda sam donijela odluku: kad me obuzmu emocije neću vikati. Odluka je bila za jedan dan, 24 sata. Uzela sam mali korak. Uzimanje malog koraka je tako nova stvar za mene. Uspjela sam. I nova odluka, ponovno 24 sata. i još jedan dan. To su bila tri kritična dana. Moja nova odluka je bila posađena. Tako sam bila ponosna na sebe. Uspjela sam iz prve.
Znala sam iz praksa da treba 21 dan da se ta zasađena odluka pretvori u naviku. I nisam upalila kontrolu, nisam pogledala datum no bilo je to prije Nove godine. Moj 21 dan je prošao. Ne mogu reći, možda sam 2-3 puta i malo zgriješila no nisam si dala minus, nisam kritizirala samu sebe, nego sam svaki puta ponosno pohvalila sebe za sve uspješne situacije do tada. Koliko je prošlo? 3 mjeseca od hipnoterapija Život između života i ja živim nešto zbog čega sam gorjela više od 40 godina. Pa bravo ja!

Osjećam duboku zahvalnost životu.

Paola T. (45), Zagreb

ŽIVOT IZMEĐU ŽIVOTA (ŽIŽ) – hipnoterapija za duhovnu regresiju, metoda Michaela Newtona – slučaj br. 2

Draga Danijela,

hvala na iskustvu terapije „Život između života“. Najveću korist koju sam dobila od terapije bilo je stjecanje smisla u svom životu. Bolje razumijem svoje izbore i situacije koje mi se događaju. Znam da sam točno tu gdje trebam biti kako bih dobila najviše od mog života i iskustva koja trebam proći. Određene stvari sam već i otprije znala, zahvaljujući svojim dosadašnjim obrazovanjima, ali sam ovom terapijom dobila potvrdu da sam na pravom putu. Kao terapeut vrlo si ugodna, pažljiva i prije svega profesionalna. Hvala na svemu.

Irena (43), terapeut, Zagreb

ŽIVOT IZMEĐU ŽIVOTA (ŽIŽ) – hipnoterapija za duhovnu regresiju, metoda Michaela Newtona – slučaj br. 1

Kod Danijele sam došla na preporuku.

Najveće iznenađenje hipnoterapije Život između života mi je bila zapravo njena lakoća i ugoda. Osjećala sam se doista sigurnom čak i prilikom neugodnih događaja.

Oduševilo me iskustvo vraćanja u djetinjstvo, susret s bakom i djedom, te povratak u prošli život. Slike koje sam vidjela, događaji koje sam proživjela doista su bili toliko snažni i vjerodostojni.

Susret u duhovnom svijetu s Vijećem mudraca te njihovi savjeti vezani za problem koji imam su doista od pomoći.
Spoznaja da osim našeg materijalnog postojanja (ovdje i sada), postoji i druga dimenzija, duhovna, kojoj mogu pristupiti uz pomoć hipnoze (i Danijele) i dobiti odgovore, doista je od pomoći i vrlo je utješna.

Bolje razumijem trenutne okolnosti u kojima se nalazim, te imam vjeru u njihov pozitivan ishod. Postala sam svjesnija da je odgovor moguće potražiti unutar nas samih.
Također mi je bitna spoznaja, da u duhovnom svijetu doista vlada samo mir, ljubav, sloboda i ugodna tišina.

Hipnoterapija me je oduševila, pokazala mi je koliko je sve doista povezano, te doista vjerujem da je izuzetno učinkovit alat za rješavanje loših navika i promjene pogleda na određene situacije.

Danijela je izuzetno stručna i topla osoba koja ulijeva povjerenje i sigurnost. Svima od srca preporučujem hipnoterapiju Život između života pod njenim vodstvom.

Dijana L. (42), Zagreb

Hipnoterapija – kako iz depresije doći u stanje radosti

Lijepi vam pozdrav draga Danijela!

Kod vas sam bila prvi put u svibnju 2015. godine. Bila sam u teškom depresivnom stanju. Nisam imala volje nizašto, ništa me nije radovalo. Samo sam se zatvarala, plakala i izbjegavala sam kontak s ljudima. Nisam mogla jesti, spavati, razgovarati ni sa kim pa ni sa svojom djecom. Moj život mi se činio da nema smisla, jednostavno da nemam razloga da živim. Sve to je došlo nekako nakupljajući u sebi godinama probleme dok nije prelilo cašu i više nisam imala gdje.
Tad sam potražila vašu pomoć i vi ste me saslušali i pomogli. Čvrsto sam odlučila da ću dati sve od sebe i poslušati svaki vaš savjet da vratim samopouzdanje i da budem sretna.
Objasnili ste mi što je to hipnoza što samohipnoza i kako mogu biti u tom stanju kada god to poželim. U početku mi je bilo neobično čudno slušajući cd koji ste mi dali. Tjerala sam samu sebe da slušam jer to mi je bila zadaća.
Nakon kratkog vremena sam primjetila sama na sebi promjenu, ali i trenutke kada je opet neka težina u meni. Javljala sam se vama i svaki put ste mi bili podrška da nastavim i dalje slušati cd, da citam knjige koje ste mi preporučili.
Velika se promjena desila u meni. Samo vam mogu reći – ja sam nova žena, ja sam majka na koju se djeca mogu osloniti u svakom trenutku, ja sam prijatelj ljudima, ja sam osoba koja pomaže drugima.
Sada sam ispunjena ljubavlju, srećom i radošću. Na život gledam potpuno drugačijim očima.

Puno toga bi vam imala još za napisati ali to se ne može riječima ni opisati. Samo bih poželjela da svaki čovjek bude ovo što sam ja sada, osoba koja se raduje životu i koja je ispunjena ovim osjećajem. Nešto u nama svima ima samo to sami trebamo pronaći, naravno uz pomoć nekoga kao što ste vi za mene bili kao moj produhovljeni učitelj.

Veliko vam Hvala na svemu, Bog vas blagoslovio!

Katarina (39), Bosna i Hercegovina

Napredna samohipnoza za prirodni porođaj

Draga gđo. Danijela,

Na porodu je bilo super!

Pitalo me već nekoliko ljudi što mislim da li mi je hipnoza pomogla. Uvijek kažem da je ali nekako nisam to shvaćala sve do neki dan, kada me jedna poznanica ispitivala za porod. Kažem ja njoj kako je bilo super, da mi je porod ostao u lijepom sjećanju i da nema ništa negativno što bih mogla s time povezivati. I sad kroz priču kažem joj što sam prošla, a pita ona: „Pa kako ti je porod bio super, dali su ti drip, boljelo te, popucala si, šivali su te,…. ?“ I onda shvatim kako su tu puno utjecaja imale sve te pozitivne sugestije i cjelokupna hipnoza.

Na dan poroda bila sam naručena u bolnici na pregled. I sa zvukom alarma krenuli su nekako i trudovi. Prvo nisam bila sigurna da li je to to ili nije. Ali ubrzo sam shvatila da jesu, krenuli su na 20 minuta. Odmah sam ušla u naprednu samohipnozu. Spremila sam još zadnje sitnice u torbu i krenuli smo prema bolnici. Cijelim putem sam slušala cd sa sugestijama. Došli smo do bolnice i trudovi su nekako stali. Bila sam zbunjena i rekoh nije to sigurno to. I nakon nedoumica da li otići u ambulantu ili u rađaonu, odem ja ipak u ambulantu. Trudovi su opet krenuli, sad na nešto kraće vrijeme. U čekaonici sam slušala i dalje cd za opuštanje i porod. Na pregledu se ustanovilo da sam već 2 cm otvorena i poslali su me u rađaonu.
Tamo su me prvo spojili na ctg. Dobrih sat vremena sam bila spojena, da bi došla sestra i pitala me gdje sam doma, da to nisu trudovi, da ctg ne pokazuje trudove i da kao prvorotka sigurno još neću roditi i da idem doma. Kažem ja da ne idem nigdje dok me doktor ne pogleda. A kad ono već sam 6 cm otvorena. (Glupi ctg)
U rađaoni sam sveukupno bila 5 sati. Trudovi su stvarno bili podnošljivi, jedino zadnja dva sata pred izgon su mi dali drip i ti trudovi su stvarno bili bolni al kažem ništa strašno. Bodrila sam se sugestijama koliko sam mogla, plus disanje koje mi je uvelike pomoglo. I muž mi je puno pomogao govoreći mi da se opustim koliko god mogu. Izgon je trajao svega nekoliko trudova i prošao je doslovno bezbolno. Nisu mi radili epiziotomiju već sam popucala. Kada su šivali, na jedan dio mi nisu mogli dati lokalnu i kao upozorili su me da će boljeti, iskreno ja nisam ništa osjetila. Normalno sam sjedila već nakon 2 tjedna a vani u šetnji smo bili nakon 10 dana od poroda.

Jako sam zadovoljna samohipnozom i onim što sam postigla. Prije toga me bilo užasno strah poroda. Samohipnozom sam postigla smirenost i stvarno sam na kraju jedva čekala porod.

Mislila sam često na vas ali evo nikako naći vremena za pisanje, jer sam znala da Vam neću napisati samo tri rečenice.

Hvala Vam još jednom na svemu. Puno ste mi pomogli da sve to naučim i da si na kraju zapravo sama pomognem. I zbog Vas mi je porod ostao u lijepom sjećanju.

Barbara (28), Velika Gorica

Hipnoza i prirodni porođaj

Draga Danijela,

Uspjela sam! U subotu 20.2. u 23.39 sam rodila prekrasnu djevojčicu Ani.

Od pucanja vodenjaka bez ijednog truda oko 18h pa do dolaska Ani prošlo je svega 5,5 sati. Pravi rekord za prvorotkinju!

Primili su me oko 19h u rodilište. Trudovi su krenuli oko 20.30-21 h i lagano pojačavali.  Nakon samo 20 minuta aktivnog tiskanja rodila sam svoju malenu.
Moj muž je odradio izvrstan posao! Vraćao mi je koncentraciju s “opuštena opuštena, opuštena”. Nudio mi je vodu i pridržavao me kad je trebalo i bodrio me cijelo vrijeme. Bio je tri osobe u jednoj! Tamo je bila i primalja koja mi je dodatno pomogla u koncentraciji s jednostavnim “Duboki udah i onda kratki izdisaji”.
Kako moja malena ipak nije bila tako mala bebica već sa svojih 3.489g, 51cm i 35cm opsega glave malo poveća za moju konstituciju ipak je došlo do sitnih laceracija pa je bilo potrebno šivanje. Kako je puknuće bilo na izrazito osjetljivom mjestu nije bila moguća primjena lokalne. Dok je muž držao našu djevojčicu dalje da ne smeta mene je za ruku držala primalja. U jednom trenutku sam se počela smiješiti unatoč svemu! Toga nisam bila svjesna. Tek su mi poslije ispričali. Uspjela sam se u potpunosti anestezirati (ili bolje reći analgezirati).  Vraćajući sjećanje po neugodnosti taj dio mi je bio gori od samog drugog doba (izgona).
Već drugi dan nakon poroda nisam imala ni oteklina i već sam normalno sjedila. Propisani su mi ketonali, međutim nijednog nisam iskoristila, ni u rodilištu a ni do danas. Izvrsno se oporavljam pa neće trebati.
Cijelo vrijeme boravka sam slušala od osoblja u bolnici kako sam nevjerojatno to odradila i da je to porod koji bi svatko poželio a kamoli prvorotkinja. Doktor koji je bio dežuran je rekao da nije mogao vjerovati da hipnoza tako dobro djeluje. Moja primalja je došla posjetiti me u sobu i reći da je puno razmišljala o meni i da me morala vidjeti i pohvaliti za izvrsno odrađen porod. Poslije sam saznala da je najstroža primalja i da je od nje vrlo teško dobiti pohvalu.

Svi su bili začuđeni mojim oporavkom i porodom.
Ovo sve ne bi postigla bez Vas i radionice! I zato hvala hvala hvala! ?

Alma B.B. (32)

Hipnoza i carski rez

Otkako sam rodila nikako da uhvatim vremena – mame će znati o čemu govorim -, sjednem za kompjuter i napišem par riječi o svom iskustvu sa samohipnozom na porođaju. Zato neću duljiti… Do trudnoće sam došla izrazito teško i ne bih taj put poželjela nikome. Kad sam konačno uspjela, ogroman teret mi je pao s leđa. Mislila sam kako ću dalje samo uživati u trudnoći. Međutim, uživanje u mom malenom djetešcu s vremenom su počele kvariti negativne misli o porođaju i boli. Priče žena o porođajima su uglavnom ružne i jedino za što sam se donekle mogla uhvatiti (govorile su mnoge majke) jest da sve muke odjednom nestanu kad ugledaš dijete :), a ostali užasi s vremenom izblijede. Ipak kako je moj trbuh rastao, sve mi je teže bilo hrabriti se tim savjetom… počela sam osjećati strah od boli. Što me čeka? Hoću li ja to izdržati? Kako će dijete izaći iz tako malog prolaza? Hoće li s djetetom sve biti u redu? Užasavalo me sve to. Željela sam roditi prirodno, ali da što manje boli 🙂

Puno sam čitala o prirodnom porođaju i metodama kako ga što lakše izdržati i na kraju se odlučila za hipnozu jer je ona (bez lijekova) omogućavala da pokušaš imati kontrolu nad svojom glavom (strahovima) što pak može umanjiti osjet boli. S Danijelom u razgovoru razriješila sam neke predrasude i sumnje koje sam imala oko hipnoze. U sedmom mjesecu trudnoće krenula sam na satove samohipnoze gdje sam naučila kako umanjiti bol u donjem dijelu tijela koji sudjeluje u porođaju, zatim tehnike opuštanja – što je jako važno za vrijeme trudova jer se mišići također opuste (nisu u grču) pa lakše propuštaju dijete – i slušala snimke s pozitivnim mislima o trudnoći, porođaju i bebi.

Bližio se termin, a ja sam osjećala veliku sigurnost jer sam znala da imam metodu koju sam uspjela izvesti… imala sam se za nešto uhvatiti kad žrvanj porođaja krene. Suprug je također bio kratko na satu sa mnom i Danijelom i tada je saznao koja je njegova uloga u smislu podrške meni što je također iznimno važno ako suprug namjerava biti na porođaju. Bili smo zadovoljni i spremni.

Nažalost, kad je sve krenulo, odvilo se jako brzo… završila sam na carskom rezu. Nije bilo vremena za koncentriranje, a u neku ruku niti potrebe za samohipnozom jer su liječnici preuzeli stvar u svoje ruke. Ipak jedan dio Danijelinih uputa sam mogla u toj situaciji provesti i one su mi iznimno pomogle da svladam strah pred naglom najavom operacije. Uzela sam spinalnu analgeziju i budna, vrlo smirena i uzbuđena dočekala svoju bebu. Bio je to predivan trenutak konačno poljubiti svoju bebu… vrh vrhova.

Danas sam uvjerena da su satovi samohipnoze bili dobra odluka iako samohipnozu na kraju nisam uspjela do kraja provesti. Najvažnije što su mi satovi kod Danijele pružili jesu smirenost, osjećaj kontrole, pozitivna očekivanja i hrabrost. To je na kraju ono, što mi se čini, da ženi u tim trenucima najviše može nedostajati. I zaista je istina… pamtim samo najljepše trenutke s porođaja, ali i znam da su svjesne pripreme i vježbe tome uvelike doprinijeli.

Sara I. (37)

Individualna radionica samohipnoze za čudesno polaganje ispita iz engleskog jezika

Draga Danijela,

Kod Vas sam bila u ožujku ove godine na tečaju samohipnoze. Tada smo razgovarale o mome velikom problemu, blokadi oko učenja engleskog jezika. Dali ste mi pored standardnog CD-a i CD za učenje.

Jako sam se dugo borila sama sa sobom i sa slušanjem. Krenula bih pa odustala, imala dane kada je bilo super i periode kada bih neutješno satima plakala. Učenje nije išlo i nikako nije išlo. Borila sam se s čitanjem, doslovno jedva izgovarala teže riječi. Sati i dani su prolazili, a pomaka na bolje apsolutno nije bilo. Nije čak bilo niti naznake da će se nešto promijeniti…

U svibnju sam imala tešku povredu i operaciju i provela sam tri mjeseca na štakama i u krevetu, još sam u fazi rehabilitacije. To mi je još više umanjilo želju za učenjem.

Vaš sam CD počela intenzivnije slušati u rujnu. Kroz cijeli period pokušavala sam nešto naučiti ali se nisam micala od druge lekcije s početka knjige.

Zatim je došao listopad i dekanski rokovi na fakultetu. Prijavila sam ispit i samoj sebi rekla da nisam normalna. Zato što je bilo nemoguće, za nekoga poput mene,  savladati cijeli udžbenik u samo 14 dana. Do tada nisam znala da li mi je gore čitati ili govoriti koliko sam se mučila i gušila.

Prijavila sam ispit i sjela za stol s najboljom namjerom da barem nešto pokušam. Kad sam krenula sa učenjem dobro da me nije infarkt pogodio! To je tako krenulo jednostavno i intenzivno da sam se ja same sebe prestrašila! Ja sam mislila da sanjam…

Nakon nekih tjedan dana dok sam sjedila i učila zapitala sam se, “Bože, pa što se ovo sa mnom događa?”. I u tome trenutku kao da se nešto prelomilo u mojoj glavi. Vratila sam se brzinom svjetlosti u prošlost nekih osam godina unazad na dan, na događaj kada sam sama sebi napravila blokadu prema stranim jezicima. Osjećaj koji je toga trenutka prošao kroz mene je osjećaj koji ja riječima ne mogu opisati. Samo su mi suze krenule niz lice jer sam postala svjesna da ću ovoga puta ne samo uspjeti sve naučiti, već da više nikada u životu neću imati problema sa učenjem jezika.

Došla sam na usmeni dio ispita i tako lijepo razgovarala s profesoricom ne samo o školskom gradivu, već i o galeriji u kojoj radim i našim izložbama i događanjima. Kad mi je upisala ocjenu profesorica mi je kao zadnje rekla; “Iva, nemojte više nikome reći da ne znate engleski. Vi na engleskome možete reći apsolutno sve što vas netko pita.” To je bio trenutak kada sam se ja osjećala tako ponosno sama na sebe da vam ne mogu reći koliko.

Izašla sam iz predavaonice i sve do svoje kuće hopsala.  Hvala, Hvala, Hvala…I odmah odlučila kada dođem k sebi od sreće da ću Vam napisati mail. S osmjehom na licu.

Hvala Vam od srca na svemu što ste učinili za mene.

Do skorog viđenja srdačno Vas pozdravljam.

Iva F. (37), Zagreb

Hipnoterapija – regresija u prošle živote – za rješavanje nepoznatih prepreka

U Zdravu glavu sam došla prije nekoliko godina na pripremu za lagan i brz porod. Porod je od 1. truda do rođenja trajao svega 4 sata, bez pucanja, rezanja, šivanja i analgezije. Na krevetu sam sjedila svega 2-3 sata nakon poroda a na stolici bez jastučića već sutradan. A prva beba!

Poučena izvrsnim rezultatima odlučila sam se obratiti ponovo . Ovaj put stvari su mi se činile zamršenije, nejasnije, nedokučivije… Odlučila sam se za regresiju u prošle živote.. S regresijom sam upoznata od prije, radila sam ju samostalno pomoću nekih drugih metoda. I ovaj puta bi se uhvatila samostalnog rada… da sam samo znala gdje početi… gdje tražiti… što pitati.

O sebi znam da sam proaktivna, energična, samostalna, znam da ću svaki posao dobro i savjesno obaviti i za poslodavca napraviti stvarno dobre rezultate. Primijetila sam da kad radim za sebe, kad samostalno za sebe radim za novac, da sam drugačija. Odugovlačim, neodlučna sam, pasivna…  Kao da to uopće nisam ja! A vrijeme je takvo da svaku priliku treba iskoristiti. I tako sam se odlučila, nazvala sam Danijelu i pitala ju možemo li s time što napraviti? Njen odgovor je bio pozitivan J: Stvorit ćemo cilj i tada je sve rješivo.

I tako sam došla jednu srijedu i znajući i neznajući što me čeka. Poznat prostor i srdačan doček su me opustili. Prije nego smo krenuli Danijela mi je opisala i objasnila što i kako ćemo raditi. Sa fizičke strane (sjedneš, opustiš se, slijediš upute) nema neke značajne razlike do hipnoterapije nevezane za regresiju. Smjernice za vrijeme regresije su nježne i sigurne, Danijela je tu cijelo vrijeme kao snažna podrška.

Priča kroz koju sam prošla mi je donijela odgovore na sva moja pitanja. Sve je postalo jasno i vidljivo. Samim time i rješivo. Misterija se razotkrila. Nisam mogla ni sanjati o takvom zapletu! U jednom trenutku, pred sam kraj tog prošlog života, sjedim tako sam (muškarac) i shvaćam da sam prokockao život koji je imao toliko prilika za rast, toliko mogućnosti, sve mi je bilo pruženo a ja nisam uzeo ništa. Prokockao sam sve prilike neodlučnošću, inercijom, totalnom neaktivnošću. Ali tada je bilo kasno. Bio sam bolestan i vrijeme mi je isteklo. Osjećao sam očaj, tugu, nemoć, osjećaj promašenosti i gubitka zbog načina na koji sam živio život. Smrt tog života donijela je olakšanje. Sa sobom sam iz regresije ponijela i male pomoći u obliku slika, boja, zvukova i mirisa koji mi pomažu ako primijetim da je stari obrazac izvirio.

Kroz sljedećih nekoliko dana primijetila sam odvažnost i odlučnost u donošenju privatnih poslovnih odluka. Interesantno mi je bilo vidjeti npr. kako sam idući po kruh i mlijeko stala kod jednog stolara kod kojeg već godinama želim dobiti neke informacije, ušla pitala i saznala sve te donijela odluku da tu vrstu stolarije neću koristiti za svoj posao. Tek tako ušla i ispitala. Nakon…5, 6 godina prolaženja i „budem drugi put“. Rodile su mi se neke nove ideje.

Ništa se više nije činilo nemoguće. Zatvorena vrata značila  su da treba pokucati. Ljudi koje sam sretala bili su tu kako bi od njih dobila informacije i podršku. I bili su spremni pomoći. Oh kakva je to lakoća postojanja! Grč je nestao. Strah je nestao. A način na koji sam do tada živjela taj segment svoga života se čini kao neki prošli život…

Petra. T. (44), Zagreb

Hipnoza – učenje i polaganje ispita uz rad

Koliko god sam bila uvjerena da više nikada u životu neću ići u nikakvu školi i da se više nikada neću mučiti s učenjem, desilo se upravo suprotno. Vratila sam se u školske klupe u trideset i šestoj godini, kao udana žena i majka četverogodišnjeg djeteta. Uz puno radno vrijeme, kao izvanredni student, nisam imala snage ni vremena. Teško je bilo uhvatiti korak s učenjem nakon toliko velike pauze te gospodariti vlastitim vremenom. Uhvatio me strah da neću uspjeti završiti diplomski studij i nisam imala dobro mišljenje o vlastitim sposobnostima. Naprotiv, vjerovala sam da nisam sposobna za uspjeh, a ujedno sam bila i dosta nezadovoljna svojim poslom. Osjetila sam da moram nešto poduzeti, a sama nisam znala ni što ni kako.

Suprug mi je rekao da probam s hipnozom. Naime, on je prije par godina, bez problema prestao s pušenjem na jednoj radionici hipnoze (kod drugog hipnoterapeuta). Ohrabrena njegovim pozitivnim iskustvom, s povjerenjem i  velikom vjerom u mogućnosti hipnoze, obratila sam se  Danijeli. Pronašla sam kontakt slučajno na internetu i odmah krenula na individualne radionice samohipnoze. Danijela je bila jako ljubazna i susretljiva, a imala sam osjećaj da me već dobro poznaje iako sam prvi puta bila kod nje. Slijedila sam njene upute i marljivo vježbala  „domaću zadaću“ uz pomoć CD-a. Veliko HVALA jer je rezultat bio odličan! Ovdje se nije radilo samo o radionici hipnoze, nego sam dobila puno veći dar –  naučila sam se služiti samohipnozom.

Vratila sam vjeru u samu sebe i svoje mogućnosti, shvatila sam da sam ja odgovorna za svoj uspjeh i što je najvažnije postavila sam si prioritete u životu na ispravan način. Učenje mi više nije predstavljalo muku, a ispiti strah. Uspješno sam završila treću godinu dodiplomskog studija (po „novom“ programu) i odlučila upisati i diplomski (dvogodišnji) studij, što sam prije smatrala nemogućim i mislila sam da neću ići dalje. Sada (na drugoj – posljednjoj godini) učenje mi je čak prešlo u rutinu  dok samohipnozu više koristim za opuštanje. Neočekivana ali dobrodošla nuspojava je i da puno lakše zaspim J.

Sada sigurno mogu reći da kroz život prolazim lakše, opuštenije, zadovoljnije i sretnije, a kad se i dogodi da me nešto naljuti ili postanem nervozna – znam kako si pomoći.

Marija C. (38), Zagreb

Hipnoza – kako je djevojčica (10) prestala mucati i vratila samopouzdanje

Ivana je imala 2,5 godina kada smo primijetili zamuckivanje u govoru. Tada joj se rodila sestra i to smo pripisivali ljubomori, a s obzirom na to da dijete u toj dobi tek počinje sa pravim govorom, nismo tome davali veliku pozornost. Mucanje je prestalo, no, do njezine 6.godine vratilo su u dva navrata i trajalo nekoliko tjedana.

Sa 6 godina postalo je ozbiljnije, izražajnije, učestalije, s mnogo rjeđim prekidima nego do tada. Problem je itekako utjecao na nju: gubila je samopouzdanje, povlačila se u sebe, nije htjela pričati pred manje poznatim ljudima; kada je već krenula u školu, odbijala je ići sama u pekarnicu, dućan ili aktivno sudjelovati na nastavi.

Uoči polaska u školu, odveli smo je logopedu, međutim, oni su nam otvoreno rekli da pomoći baš i nema. Kao majka, nisam se s tim mirila. Dugo sam proučavala knjige na temu podsvijesti, meditacije, hipnoze i s obzirom na to da duboko u sve to vjerujem, odlučila nešto poduzeti.

Za Danijelu sam saznala tijekom treće trudnoće, listajući časopis za bebe. I vjerovala da to nije slučajnost. Prvi puta smo je posjetili kada je Ivana imala 8 godina. Danijela je bila izuzetno ljubazna, draga i pristupačna, odmah se svidjela i meni i djetetu.

Najprije smo pokušali sa slušanjem CD-a ujutro i navečer, međutim, nije išlo. Iz nekog razloga, Ivana je taj CD uporno odbijala slušati, a kada bi ga i slušala, bila je izrazito bijesna, ljutita i frustrirana. Prestala sam je forsirati na to, a u to vrijeme mucanje se smanjilo pa sam pomislila da prolazi. Ipak, ponovno se javilo u težem obliku i Ivana je onda konačno pristala na slušanje cd. Bili smo uporni, slušala ga je svako večer i svako jutro i mucanje se povuklo. Govor joj se jako poboljšao, međutim, kada je sama primijetila da više ne muca, nakon 2 mjeseca je ponovno prestala slušati cd. Opet se počela buniti-govoreći „pa ja više ne mucam, zašto da ga opet slušam“…. I nakon nekog vremena neslušanja cd-a, mucanje se opet vratilo. U najgoroj mjeri do tada. Bilo je to nakon njezinog 10.tog rođendana. Doslovno, riječi nije mogla prevaliti preko usta. Toliko je mucala, da je naposljetku prestala pričati. Bilo je preteško gledati je. Volite svoje dijete sa svim njegovim manama – kao majci, normalno da mi nije smetao njezin govor-ali neizmjerno boli kada vidite da nju to pogađa, da se zatvara u sebe i jako pati. Shvatila sam i sama da cd mora kontinuirano slušati, ali Ivani to nisam nikako mogla objasniti.

Opet sam odlučila potražiti Danijelinu pomoć. Tada nam je predložila tečajeve samohipnoze. U Zagreb smo dolazili u 3 navrata. Već nakon prvog dolaska primijetila sam ogromno poboljšanje. Mucanje je gotovo odmah prestalo, malčice se vratilo nakon mjesec dana, ali u toliko blagoj mjeri da drugi ljudi to nisu ni primjećivali. Danijelu smo posjetili još 2 puta, svaki puta učila je Ivanu još napredniji način samohipnoze. U svemu je srž bila odbaciti stara vjerovanja i izgraditi joj samopouzdanje, koje joj je godinama zbog teškoća u govoru bilo narušeno.
Danas je prošlo pola godine od prvog tečaja napredne samohipnoze. I Ivana ne muca. No, osim toga, ono što je još važnije, ona je dijete puno samopouzdanja. Ne prestaje pričati, bez problema odlazi u dućan, sudjeluje aktivno na satu, što je primijetila i učiteljica, u jednom trenutku je pitajući: „Ivana, što se to s tobom događa?“. Vesela je, sretna i zadovoljna. Njezin rad na sebi izgleda otprilike ovako – svakoga dana, obavezno navečer (a ako ima vremena, i ujutro), sluša CD kojega je dobila od Danijele. Na satu je u naprednoj samohipnozi, kod kuće uči u naprednoj samohipnozi i to je rezultiralo činjenicom da jako brzo upamti gradivo. Odlična učenica bila je i prije, ali sada mi se čini da odlične ocjene dobiva uz puno manje truda. Nekoliko puta dnevno, na par minuta, ponavlja pozitivne sugestije, također u fazi napredne samohipnoze, što joj pomaže u izgradnji samopouzdanja. Osim toga, sve tehnike koje je naučila, koristi i u drugim fazama života. Npr., nedavno je imala virozu i jako ju je bolio trbuh ušla je u hipnozu i riješila boli, te se osjećala se puno bolje.

Na svemu što je naučila Ivanu, Danijeli smo beskrajno zahvalni! Prednosti korištenja hipnoze su nebrojene, tolike da i ostatak obitelji planira u skoroj budućnosti proći ovaj tečaj.

Ivanina mama, Županja

Hipnoza za učenje stranih jezika i još puno više od toga

 

Podijelit ću s vama svoje sjajno iskustvo samohipnoze, da vam olakšam nedoumice i dvojbe.

Naravno da sam znala za hipnozu, naravno da sam čitala o toj temi, naravno da me zanimalo…ali, nekako nikad nije dostajalo vremena da se tome ozbiljnije posvetim, da potražim hipnoterapeuta i krenem ozbiljnije tom stazom. Ali, kako se i sama bavim holističkim metodama pristupa zdravlju, nekako sam podsvjesno osjećala da će se terapeut “pojaviti” upravo kad mi bude najpotrebnije.

I doista, vježbajući s trenericom putem Skypea, u razgovoru me pozvala na besplatno predavanje o samohipnozi. Dva dana kasnije, eto me na predavanju, a već sljedeći tjedan bila sam kod Danijele na individualnoj Radionici osnovne samohipnoze.

Sad već znam da je samohipnoza sjajno sredstvo samopomoći. Sad već znam da gotovo i nema  situacije gdje se samohipnoza ne bi mogla primijeniti – od podizanja samopouzdanja prije kakvog važnog ispita, do jačanja ličnosti uoči javnih nastupa, pa sve do suočavanja s raznim bolnim i teškim životnim situacijama i njihovim rješavanjem.

Primjerice, težila sam boljoj koncentraciji pri čitanju i učenju kakva novog gradiva, željela sam  postići  osobnu smirenost s obzirom na intenzitet rada i česta putovanja, željela sam opuštenost i ugodu kod pedikera ili zubara kako bih izbjegla ili otklonila nelagode ili bolove. I postigla sam to upravo samohipnozom – reći ću vam, iskreno, iz vlastita iskustva, da nakon ovladavanja samohipnozom možete ići zubaru posve opušteno i nikad više nećete tražiti anesteziju prije zahvata.

Ili, drugi primjer – poslije samohipnoze, čovjek naprosto gubi osjećaj bijesa ili ljutnje. U ovom podivljalom i bezdušnom svijetu, to je itekako važno i korisno, jer čovjek može smireno putovati, savladavati dnevne prepreke, nositi se s gužvama, zaobilaziti neugodne situacije na ulici, pred šalterima, u dućanima.

Samohipnozu prakticiram već gotovo godinu dana i više sam nego zadovoljna rezultatima. Poraslo mi je samopouzdanje i sačuvala sam svoj mir u ovim gotovo pomahnitalim vremenima, dobila sam novu snagu, okrenula se novim izazovima, učim dva jezika (to je bio glavni razlog da krenem na samohipnozu), otkrivaju  mi se nova obzorja.

Naravno, znam da se hipnoza uvijek nekako povezuje s nečim mističnim, nepoznatima. Ali, moram vas razočarati – nema tu nikakve tajnovitosti i mistike: sve je jednostavno, lako savladivo, prirodno.

I sve ovisi o pojedincu, o čovjekovoj  volji. Uostalom, nitko vas ne može staviti u stanje hipnoze ako to  sami ne želite. A kad poželite, dolazi taj sjajan osjećaj samopomoći.

Da, na kraju, ne želim zaboraviti napomenuti da je s Danijelom jako prijatno i  ugodno raditi. Vrlo je profesionalna, ali istodobno i topla,  osoba s dušom. Volim mirnoću njena ureda i ugodu njene fotelje.

Mirjana B. (43), Jastrebarsko

Hipnoza i povećanje samopouzdanja

 

U mom srcu ima puno više ljubavi prema sebi i drugima, u mome mozgu su se stvari počele kristalizirati. Imam puno više mira i samopouzdanja, a prije samo četiri mjeseca bilo je potpuno drugačije….

Prije četiri mjeseca došao sam do zida. Osjetio sam da imam mentalni kapacitet da idem dalje, međutim stanje duha mi nije dopuštalo krenuti naprijed. Stanje duha mi je bilo takvo da sam permanentno osjećao tjeskobu, strah, nesigurnost u sebe, srditost prema drugima, nemir u duši… Znao sam da sam tijekom vremena u svoj mozak instalirao negativna uvjerenja, navike, poglede na život, te skladištio negativne emocije koje mi nisu dale ići naprijed. Krenuo sam proučavati putem interneta načine kako da promijenim ta stečena negativna uvjerenja te da ih zamijenim u pozitivna, pobjednička. Hipnoza mi se odmah učinila logičnom kao instrument s kojim se preskače kritička svijest i dopire u podsvijest gdje se ta negativna uvjerenja mijenjaju u pozitivna. Kada sam teoriju djelomično elaborirao nazvao sam Danijelu, ugovorio termin, došao u Zagreb gdje sam za početak ugovorio individualnu Radionicu  samohipnoze koja traje dva dolaska od kojih je svaki dva sata. Nakon završetka radionice nisam uočio velike promjene ali sam poslušao ono što mi je Danijela rekla te slušao kod kuće dva puta na dan cd kojeg mi je dala. Iskreno, nisam uviđao promjene ali nisam odustao od slušanja cd-a.

Nakon negdje okvirno mjesec dana došao sam na  hipnoterapiju gdje smo radili uzroke mojih problema. Ta hipnoterapija je završila, dobio sam ponovno nove cd-ove koje sam trebao slušat dva puta na dan te pošao kući. Otvoreno govoreći nisam doživio ništa senzacionalno iako sam to očekivao. Očekivao sam da će moji problemi nestati u dva posjeta hipnoterapeutu. Zbog takvih očekivanja nakon druge hipnoterapije obuzela me nervoza, nestrpljenje. Svjesni um mi je počeo govoriti: ma kakva Danijela, ma kakva hipnoza, to je demagogija, vidiš da nema nikakvih rezultata. Samovoljno sam snimio svoj cd sa sugestijama koje sam počeo slušati. Kako sam maksimalno nestručan na polju hipnoze te moje sugestije se se pokazale totalno kontraproduktivne. Nuspojave su bile loše. Bio sam nervozan, glava me boljela, mislio sam da ću eksplodirati i na nekoliko dana,  isfrustriran, odmaknuo sam se od bilo koju uporabe samohipnoze jer se takvo stanje više nije moglo podnijeti. U tom momentu moja svijest je govorila ovako: hipnoza ne daje rezultate, to je prevara, poganstvo, počinio si grijeh. Ti si katolik, hipnoza je poganstvo ( imao sam ovo uvjerenje jer sam konzervativno katolički odgojen i nisam se lako mogao lišiti tog uvjerenja). To uvjerenje + vlastito nestrpljenje me izjedalo. Počeo sam se miriti da mi je takva (loša) sudbina i da nikad ništa neće biti od mene jer odgoj, društvo, grad u kojem živim definirali su moja uvjerenja i tu više nema pomoći. Počeo sam sebi govoriti: jednostavno nisi imao sreće….

Međutim, krenem čitati knjigu „Traži i bit će ti dano“ koju mi je Danijela preporučila i počinjem malo više razumijevati kako hipnoza funkcionira. Počnem ponovno slušati cd-ove što mi ih je Danijela dala, ali ovaj put bez predrasuda da je to poganstvo, neučinkovito i sl. nego baš počnem slušati i provoditi u mislima ono što Danijela traži od mene odnosno što mi je dala kao domaću zadaću.
Već nakon negdje okvirno mjesec dana počinjem osjećati pozitivne učinke hipnoze. Počnem se buditi, počinjem dobivati samosvijest iz kojeg se počinje rađati samopouzdanje, mir, ljubav u srcu te razum u mozgu…

Danas znam da sam na pravom putu. Držim se onega što mi je Danijela sugerirala i vidim da napredujem. Vidim da sam danas bolji nego što sam bio jučer i to me hrabri da nastavim naprijed…

Ovo je moja priča. Vjerujem da svatko od Vas tko ovo čita ima svoj problem, svoju životnu priču. Nemojte se bojati, javite se Danijeli i krenite korak po korak po njezinim uputama raditi na sebi. Po Danijelinim uputama postat ćete bolji ljudi, uspješniji u životu, zadovoljniji sobom. Želim Vam samo kazati da dođete sa manje predrasuda i stereotipa, manje nestrpljenja i brzih očekivanja da ne biste prošli ovo što sam ja :-). Krenite raditi na sebi i postanite ono što Bog od Vas traži. Postanite dobri ljudi koji imaju ljubav u svom srcu za sebe i druge, ljudi koji imaju samopouzdanje, mir i zdrav razum. Ja sam uspio iako mi životne karte nisu bile dobro podijeljene. Znam da možete i Vi. Javite se Danijeli i zaživite puninu svog bića. Zaslužujete to. Sretno!

Branimir (27), Dubrovnik

Hipnoza i carski rez

 

Paničar sam po prirodi pa sam se htjela što bolje pripremiti za porod da samo iskustvo poroda bude što manje traumatično.

Dvoumila sam se između akupunkture i hipnoze kao alternativne metode i odlučila sam se za hipnozu jer je možeš primijeniti i u drugim segmentima života i nisam pogriješila.
Hipnoza je za mene pravo otkriće i jedna od najboljih stvari koju sam učinila za sebe.

Na individualnoj Radionici samohipnoze za lagan i brz porođaj (četiri hipnoterapije) sam se pripremala za prirodni porod, ali je u zadnji čas dogovorena sekcija, pa sam se za to pripremila u par dana vježbajući kod kuće domaću zadaću iz samohipnoze.

Dan prije sekcije došla sam u bolnicu na pripremu,bila sam sama u sobi što mi je odgovaralo da se što bolje pripremim.Taj dan sam posvetila sebi i samohipnotizirala se i ponavljala si sugestije koje sam napisala na papir u dogovoru s Danijelom.
Porod je prošao brzo i lagano kako sam i očekivala i pripremala se.Oporavila sam se čudesno brzo, brzo sam se ustala, nije me jako boljelo, brzo sam uspostavila mokrenje i stolicu, osjećala sam se jako i snažno kako sam i htjela.
Javio se problem na samom rezu, odvojili su se spojevi i nije bilo baš estetski, ali i tu je hipnoza pokazala svoju moć. Zlatna boja, koju sam u naprednoj hipnozi vizualizirala, je stvarno zlatna, rez je danas samo nekoliko tjedana poslije super.

Najteže mi je išlo dojenje , ali uz pomoć hipnoze uspješno dojim. Svaki dan slušam CD za samohipnotičko produbljivanje, uglavnom prije spavanja,to me opušta i smiruje, priprema za novi dan.

Preporučila bih svakom hipnozu tko želi poboljšati kvalitetu života i biti zadovoljniji  i sretniji u svakom segmentu života, uspjeti! Hvala za sve Danijeli!

Sandra M. (37), Zagreb

Hipnoza i rješavanje straha od doktora

Evo par riječi o mom problemu i iskustvu sa hipnozom.

Danijeli sam se javio jer imam, odnosno imao sam problema s doktorima.

Naime, kad sam trebao ići kod doktora na pregled postajao bih nervozan već dan dva prije pregleda i nikako nisam mogao prestati razmišljati o pregledu a što sam više razmišljao to sam bio sve nervozniji. Na sam dan pregleda nervoza bi me potpuno obuzela i već od jutra bih imao povišen tlak i povećan broj otkucaja srca a kod doktora je bila kulminacija jer bi dobio napad panike (tlak 190/100, otkucaji srca preko 110), rasprave i objašnjenja da se radi samo o sindromu „bijele kute“ nisu pomagala nego je to uvijek završavalo s dodatnim pretragama i s još više stresa. Čak mi je i nakon pregleda trebalo još nekih 5-6 sati da se smirim.

 Kroz neko vrijeme i nakon pomnog istraživanja te odslušanog besplatnog predavanja o hipnozi koje Danijela održava u svom uredu,  shvatio sam da je hipnoza alat koji mi može pomoći da se riješim straha od odlaska doktoru.

 Nakon završene radionice osnovne i napredne samohipnoze (tri dolaska) i samostalnog vježbanja samohipnoze, kroz samo mjesec dana su se pokazali prvi rezultati. Redoviti liječnički pregled (obavezan zbog posla koji radim) bio je prava prilika da testiram samoga sebe nakon odrađene hipnoze. Nervoza prije pregleda je nestala, odnosno sad znam kako joj ne dopustiti da me obuzme. Sad sam i prilikom vožnje prema doktoru bio skroz opušten i smiren, kod doktora je bilo malo nervoze ali je u odnosu na prije osjetno manja što govori i najviši izmjeren tlak od 140/80 a nakon pregleda otkucaji su došli u normalu nakon samo nekih 5 – 10 minuta. Nastavkom vježbanja hipnoze uvjeren sam da će i otkucaji srca doći u normalu i kod doktora.

Sada jedva čekam idući pregled kako bih sam sebe testirao i vidio koliko sam napredovao :-).

 Moje iskustvo s hipnozom je predivno i preporučio bih ga svakom bez obzira da li ima nekih problema ili ne jer pored rješavanja problema otkrivate zaboravljene mogućnosti i snagu svog uma, a kao dodatni bonus naučite se opuštati i relaksirati u svim situacijama.

 Sasvim sam siguran da ću se ovim naučenim služiti čitav svoj život i u tome beskrajno uživati.

Zahvaljujem Danijeli još jednom na svemu naučenom.

 P.S. Samo bih još želio dodati da je na prvom dolasku, u pola hipnoterapije, moj svjesni um tvrdio da nisam u hipnotičkom stanju. Nastavio sam slušati Danijeline upute i uspješno je preskočen moj „kritički faktor“  :-).

5 mjeseci nakon završetka hipnoterapije

Pozdrav Danijela,

Evo da napokon napišem i update nakon pregleda kod doktora – PROŠAO SAM!!! Dobio sam liječničko uvjerenje na 2 godine kao i svi drugi, ali krenimo redom.

Prije nego sam išao na pregled kad god da sam razmišljao o pregledu nisam imao nikakvih negativnih misli, svaka pomisao na pregled i doktora je bila pozitivna i imao sam snažan osjećaj da, kako god bude na pregledu, sve će na kraju biti uredu, usput uvijek sam vizualizirao izlazak iz ambulante sa smiješkom na licu.
Par dana prije pregleda bilo je malo nervoze ali ništa strašno, noć i jutro prije pregleda znao sam se probuditi i naravno da su krenule koje kakve misli i nervoza ali sad sam imao oružje sa kojim se mogu uspješno boriti sa tim svime, samo sam otišao u hipnozu i zaspao kao top bez ikakve nervoze 🙂 🙂 (živjela samohipnoza). Prilikom vožnje do doktora nije bilo nervoze i straha, opet samo pozitive i ugodne misli. Kod doktora me na par trenutaka uhvatila mala panika ali brzo sam je stavio pod kontrolu. Osjećaj neugode i nervoze na skali od 1 do 15 bio je negdje između 4 i 5, što je u odnosu na prije kad je bio 15 više nago zadovoljavajuće. Naravno, bio sam u naprednoj samohipnozi. Krajnji rezultat je otkucaji srca nešto malo preko 100, a tlak je bio 140/80. Fantastično!
Uglavnom pozitivno razmišljanje stvarno dovodi do toga da mijenjamo okolnosti i događaje u kojima se nalazimo.

Još jedna zanimljivost jedna cura je bila prije mene na pregledu i nju je frka doktora samo što je ona imala viši tlak i veći broj otkucaja srca od mene, jedino što nisam uspio sa njom porazgovarati da joj ostavim Vaše podatke. Nadam se da će već nekako uspjeti riješiti svoj problem isto kako sam i ja riješio svoj.

Još uvijek procesuiram promjene za koje nekad nisam mislio da se mogu dogoditi ali sad vidim što znači imati pozitivan stav i ne razmišljati negativno jer se onda i dogodi ono čega se bojimo.

Puno pozdrava i hvala još jednom na svemu što ste me naučili.

Jura S. (46), Zagreb

Hipnoza – lagan i brz porođaj u 30 minuta

Iako mi je ideja bezbolnog poroda zvučala fantastično, u cijelu tu priču oko hipnoterapije nisam ušla računajući da ću postići baš to. Moji primarni ciljevi zapravo su bili sljedeći: osloboditi se straha od poroda i postići da na porodu budem smirena i koncentrirana bez obzira na to što se događa, te da tako pridonesem tome da sve prođe što lakše. Nisam htjela nepotrebno paničariti unaprijed i uništiti si period trudnoće strahom od nečega na što ne mogu utjecati, a pogotovo nisam htjela doći u situaciju da se “pogubim” jednom kad porod počne i da se od straha i panike ne mogu koncentrirati. Inače sam sklona uzaludnom paničarenju pa sam se toga bojala možda i više nego poroda – da ću se na porodu pretvoriti u “luđakinju” koja neće biti u stanju slušati upute babice i doktora, koja se neće moći smiriti i fokusirati i koja će time nepotrebno otežati situaciju sebi i svojoj bebi.

Sama radionica je prošla super ugodno i bilo mi je drago da sam odabrala varijantu jedan na jedan, umjesto nekih grupnih radionica na koje sam naišla. Jedino što bih sada drugačije napravila jest da bih ipak krenula malo ranije. Naime, počela sam nekih 6 tjedana prije termina, što je, srećom, bilo dovoljno jer je beba rođena skoro na sam termin, ali se moglo dogoditi da me iznenadi i ranije.

Što se poroda tiče, išlo je otprilike ovako. Dan-dva prije samog poroda imala sam povremene kontrakcije za koje sam zaključila da nisu prave, jer bi dolazile i odlazile, umjesto da se pojačavaju i budu češće. Na sam dan poroda su se kontrakcije javljale od jutra, ali nisu bile jake niti česte, tako da sam cijeli dan dovršavala neke poslove koji su mi bili ostali.
Tek oko 18 h su počele češće kontrakcije koje su zahtijevale da prestanem s poslom i koncentriram se na njih. Nisam uspjela samohipnozom postići da budu bezbolne, ali nisu bile niti tako bolne da bi mi bilo teško podnositi ih. Bez problema sam ih prodisavala. U bolnicu smo krenuli oko 21 h, kad su se ustalile na kraćim razmacima. Ni sama nisam bila sigurna trebamo li uopće kretati prema bolnici tako rano jer mi se trudovi nisu činili dovoljno jaki.

Pri pregledu u bolnici ispostavilo se da sam otvorena 6 cm. Obavila sam CTG, poslali su me na klistir i tuširanje i nakon toga u boks, gdje je doktorica utvrdila da sam otvorena 9 cm i da nemamo što više čekati. Rodila sam oko 23 h, ukupno dva sata nakon što sam kročila nogom u bolnicu. Od toga sam u boksu provela možda nekih 30-45 min, a izgon je trajao nekoliko trudova.

Uglavnom, činilo mi se sve skupa jako kratko za jednu prvorotku – predrađaonicu nisam ni vidjela, a ti trudovi koje sam imala u bolnici pred sam izgon nisu me ništa više boljeli od onih koje sam imala kod kuće. Sad mi je smiješno kad se sjetim kako sam se pripremila za višesatni boravak u predrađaonici – čokoladice za grickanje, pilates lopta za lakše podnošenje trudova, voda za špricanje tj. osvježavanje i sl. A moglo mi se dogoditi da rodim u tušu, samo da smo malo kasnije krenuli prema bolnici! Zapravo mi je u sjećanju kao najbolnije ostalo šivanje nakon poroda (nisam rezana, popucala sam vrlo malo), vjerojatno i zato što je beba već bila vani pa nisam više bila toliko koncentrirana na kontroliranje boli.

Dakle, sve u svemu, moj porod bio je stvarno odlično iskustvo, brz i lagan. Nije mi trebalo ništa za ublažavanje bolova, osoblje je bilo zadovoljno sa mnom, slušala sam sve što su mi govorili i još sam stigla smirivati muža koji je u nekom trenutku pozelenio! Oporavila sam se zbilja brzo; čak se i moj tata začudio kako sam izašla iz bolnice “trčkarajući kao curica”, a ne kao da sam prije dva dana rodila.

Na kraju, za sve one žene koje se sada pitaju imam li i inače visoki prag boli: ne, ja sam ona koja je znala zacviljeti kad bi ju uhvatio malo jači grč u crijevima i koja bi tada zavapila mužu “Majko mila, pa kako ću ja roditi?!”

Još jednom zahvaljujem Danijeli što je pomogla da mi najvažniji događaj u mom životu ostane u prekrasnom sjećanju!

Paula M. (33) Zagreb

Polaganje pravosudnog ispita pod hipnozom

KORAK 1. – tri radionice samohipnoze u travnju 2014.
(Radionica osnovne samohipnoze – 2 dolaska i Radionica napredne samohipnoze – 1 dolazak)

Na prvoj radionici spomenula pravosudni ispit koji me jako mučio. Naime, krajem 2013., na samom početku trudnoće, pala sam na usmenom dijelu ispita, na pretposljednjoj ispitnoj grupi, Radno i socijalno pravo.
Da odmah nešto razjasnimo: razlozi mog pada nisu bili neznanje jer sam imala maksimalan broj bodova na pisanom dijelu ispitu, a na usmenom sam – prije pada na četvrtoj grupi – položila tri najteže grupe bez problema: Građansko i trgovačko pravo, Građansko procesno pravo sa obiteljskim, Kazneno i kazneno postupovno pravo.
Kako sam kasnije utvrdila s Danijelom, najvjerojatniji uzrok mog pada je fiksacija na četvrtog ispitivača koji je bio sudac u mirovini. Pogluh, gleda u križ, nosi pepeljarke, oko 70 godina starosti. Naime, prije ulaska u dvoranu za ispitivanje, tajnica komisije nam je rekla „Svi su ispitivači dobri, ali se njega pazite“. Ta jedna jedina rečenica meni se toliko urezala u podsvijest da sam se zapravo samohipnotizirala, ali na negativan način, tj. sebi i ispitivačima sam poslala podsvjesnu poruku da me strah i da očekujem da ću pasti kad me on bude ispitivao. Tako se i dogodilo. Pala sam nakon njegovog petominutnog ispitivanja jer je gospodin sudac, prosim lepo, tražio da na svako pitanje odgovorim „sa jednom rečenicom“. Ako ne bih iste sekunde rekla upravo ono što si je on zacrtao da bih trebala reći, prelazio je na novo pitanje brzinom svjetlosti i hladnokrvno pisao minuse. Osjećala sam se izgubljeno, umorno i bespomoćno; toliko oduzeto da nisam imala glasa ni da se pobunim – ja koja bi se trebala boriti ne samo za sebe, već i za druge. Ispit je počeo u 14 sati, a ja sam pala u 19:30 sati. Recite, bi li me ispitivači držali toliko dugo da nisam ništa znala?
Nakon pada na ispitu, uslijedio je podjednako težak dio: obavještavanje apsolutno svih koji su znali da idem na ispit – a, na žalost, to je bio jako velik broj ljudi – o tome što se dogodilo. Imala sam energije tek toliko da, dok sam bijedno i pokislo čekala taksi, nazovem najbliže: supruga, mamu i svekrvu, te im u najkraćim crtama kažem da sam pala, naravno plačnim tonom. Bujicu suza jedva sam suzdržavala pred vozačem, pa sam, čim sam došla doma, briznula u neutješan plač pred suprugom. Zaspala sam uplakana i imala noćne more. Tek sam sutradan, sva u bunilu i nezadovoljstvu uspjela o padu obavijestiti nadređenu odvjetnicu. Pokušala sam zvučati mirno i praviti se da mi je svejedno, da se to svakome može dogoditi, ali nisam uspjela najviše radi njenog šoka. Ona je ostala u nevjerici jer su me nadređeni doživljavali kao snalažljivu štrebericu koja uglavnom sve zna, a ono što ne zna sazna za sekundu te koja detaljno pregledava dokaze i donosi dobre zaključke.
Življenje u limbu negativnih emocija nastavilo se još danima, ako ne i tjednima. Nikako se nisam mogla trgnuti iz tog crnila samosažaljevanja u koje sam polako tonula. Moje misli o budućnosti bile su, naizgled, bezizlazne: isticao mi je ugovor o radu sredinom iduće, 2014. godine, a znala sam da mi ga nadređeni neće produžiti iz dva razloga: pada na ispitu i trudnoće. No, u siječnju 2014. neočekivano sam prešla na radno mjesto iz snova. Trudna sam dobila ugovor za radno mjesto pravnika na neodređeno vrijeme na pola radnog vremena u instituciji koju financira i nadzire država, pa se pozitiva polako počela vraćati u moj život.

KORAK 2. – položen pravosudni u svibnju 2014.

Uz rad na novom mjestu i prilagodbu novim sjajnim kolegama, učenje i strepljenje hoću li biti pozvana po drugi put na ispit bilo je zabačeno u drugi plan. Nastojala sam ne misliti o ispitu, nego se fokusirati na trudnoću i dokazivanje na novom poslu. Sve je dobro išlo dok nisam dobila poziv za ispit. No, ovaj sam put odlučila: nikome ništa ne govoriti, osim suprugu i nadređenom kojeg sam morala tražiti slobodne dane. Kako mi je na novom poslu šef legenda, ne samo da sam dobila tri slobodna dana, koliko pisani dio ispita traje, već se i obvezao na apsolutnu tajnost sve dok ne položim, a pogotovo ako ne položim. Atmosfera je, dakle, u startu bila lakša jer uvjet za novi posao uopće nije bio pravosudni.
Na pisani dio ispita pristupila sam opušteno i skoro bez ikakve prethodne pripreme, budući da sam ga i prvi put rasturila. I stvarno, sve je opet prošlo glatko. No, vrlo vjerojatan uspjeh na pisanom dijelu ispita u meni je izazivao grč u želucu jer je tim bliža bila zla slutnja da će usmeni ispit opet proći loše. Možda sam i zato krenula na tečaj samohipnoze samo tjedan dana nakon pisanog dijela ispita.
Nakon što sam odradila tri tečaja samohipnoze u tri tjedna, osjećala sam se bolje i samopouzdanije ali, moram priznati, trema nije nestala u potpunosti. Iako je uobičajeno uzimati rodiljni dopust 28 dana prije termina poroda, u dogovoru sa šefom, uzela sam ga 45 dana prije termina poroda kako bih imala deset dana vremena za ponavljanje gradiva za usmeni dio ispita. Naglašavam da je to jako kratko razdoblje za ponavljanje cjelokupne pravne regulative koja je određena za ispit, pa sam tako uspjela sve samo još jednom pročitati. Tješila sam se da sam intenzivno učila prije pola godine i da je valjda nešto ostalo u mojoj glavi.
Uglavnom, drugi pokušaj usmenog ispita je prošao sjajno, iako su sve objektivne okolnosti bile protiv mene: ponavljala sam drastično kraće, i to u višem stadiju trudnoće, pred kraj sedmog mjeseca. Naravno, na dan ispita nije me zaobišao proljev i problem s hranjenjem: morala sam jesti da na ispitu ne padnem od gladi, ali sve mi je imalo okus kao karton i uglavnom bih to povratila od nervoze. No, te su stvari neizostavan dio nehumanog načina ispitivanja.
Dovela sam se u stanje hipnoze u WC-u u Ministarstvu pravosuđa. Ispit se polaže u Ministarstvu, ne u WC-u :).
Čim sam izišla iz WC-a, tajnica komisije, koja je bila i na mom prvom usmenom, ali me nije prepoznala, priopćila mi je da sam jedini kandidat koji je pristupio ispitu. Drugo dvoje je odustalo. Upravo ono što sam i poželjela dan prije ispita, jer ovaj put, za razliku od prvog, nisam bila sigurna u svoje ishlapljelo znanje i nisam htjela imati pored sebe dva ogledala, to jest druge kandidate. Spoznaja da sam sama potpuno me smirila i rekla sam si da su ti ispitivači (suci Vrhovnog suda i ostalih visokih sudova u RH, zamjenici državnih odvjetnika, odvjetnici i javni bilježnici te pokoji sveučilišni profesor) tu radi mene, da su svi oni došli kako bih ja položila, a oni uzeli dnevnice. Tako je i bilo.
Čim sam ušla, svima sam poslala nevidljivu zraku mira i ljubavi. Ispitivači su bili jako ljubazni. Neki su me navodili na odgovore, neki su mi par puta iznenađujuće oprostili krupne pogreške, a jedan mi je ispitivač čak i par puta šapnuo kad bi primijetio da ne bih nešto znala što me je drugi ispitivač pitao! Zanimljiva stvar je da mi je tajnica komisije, nakon svakog završenog kruga ispitivanja kojih je pet, dolazila reći da se trgnem, da sam premirna ? Dakle, bila sam toliko opuštena da sam bila potpuno neočekivana pojava.
Na početku posljednjeg kruga ispitivanja, koje sam najmanje ponavljala, toliko sam se ohrabrila da sam, nakon što sam izvukla pitanja, pred svima njima, pod krinkom da tražim vodu po torbi, pogledala vlastite bilješke. Čim sam bacila oko na dvije riječi, odmah sam se svega sjetila. No, vidjela sam da mi je zamjenica državnog odvjetnika napisala minus i ubrzano prešla na drugo pitanje. Odmah sam doživjela déjà vu. Neočekivani minus na kraju ispita. Neće valjda opet biti preokret! Zar je skužila da sam virila u bilješke? Hoće li me diskvalificirati?
Kako bih spriječila negativan ishod, ovaj sam se put aktivirala i njeno ponašanje promijenila u svoju korist. Gospođu sam hrabro upitala što nisam dobro odgovorila. Rekla je da sam imala pogrešno strukturiran slijed odgovaranja: počela sam sa primjerima, a ne sa definicijama. Zamolila sam je da se, u tom slučaju, vratimo na prethodno pitanje. Pristala je! Rekla sam joj sve definicije koje je tražila i minus se pretvorio u plus.
Ovdje moram naglasiti da ispitivači zapravo ne vole trudnice. To pišem ne samo zato što sam na pisanom dijelu ispita čula milijun i jednu priču o tome kako su ispitivači s guštom rušili trudnice, već zato što sam tu činjenicu snažno osjetila na vlastitoj koži.
Prvo, ispitivači su mi postavljali jako puno podpitanja, pa je tako ispitivanje trajalo od 14 do 18 sati, a samo sam ja pristupila na ispit. U usporedbi s prethodnim usmenim ispitom, ispitivanje je trajalo od 14 do 19:45 sati, ali za sva tri kandidata!
Drugo, dok sam na hodniku čekala vijećanje peteročlane komisije ispitivača o tome hoću li ispit proći ili pasti, iz susjedne sobe u kojoj se također održavalo ispitivanje izletila je uplakana trudnica koja je bila u približno istom stadiju trudnoće. Ubrzo nakon njenog odlaska iz hodnika, iz sobe je izletio i bijesni ispitivač. On je, pred slušačima ispita, ukratko iskomentirao što se dogodilo i održao im lekciju. Gospodin je ljutito obrazlagao kako ne voli kad trudnice dolaze na ispit jer „sve misle da će se provući radi trudnoće, a pune su neznanja“ te su „emocionalno nestabilne radi hormona u trudnoći, a kako ispit sam po sebi nije lagan, zbog toga i zbog stresa povezanog s ispitom još su nestabilnije“. Kao da zna kako je to biti u ženskoj koži, a k tome još i trudan. On je, nakon svojega dociranja, pogledao niz dugi hodnik, a na sredini hodnika ugledao je samo jednu osobu – mene. Trudnicu, skoro u osmom mjesecu trudnoće, kako stoji čekajući rezultate vijećanja ispitne komisije. U trenutku kad je shvatio da sam na samom kraju ispita, jer ne bih bila na hodniku sama da su i drugi kandidati pristupili ispitu ili prošli sve ispitne grupe kao ja, zašutio je, oborio glavu i ušao u svoju sobu.
Smatram, dakle, da moja skoro osmomjesečna trudnoća na ispitu uopće nije bila olakotna već otegotna okolnost. Prosudite sami jesam li imala sreću i dobila komisiju koja je bila naklonjena trudnicama ili je najveći utjecaj na sve njih ostavila ona zraka mira i ljubavi koju sam im slala od početka do kraja ispita pa su na podsvjesnoj razini, kako Danijela to tumači, mogli osjetiti samo to, a ne moj strah.
Na kraju, dok sam svečano primala potvrdu o položenom ispitu, predsjednik ispitne komisije mi je poželio „brz i lak porod“, tim riječima, a upravo se tako zvao tečaj samohipnoze koji sam pohađala. Nisam mogla vjerovati.
Nakon položenog pravosudnog, odšetala sam se na ručak/večeru kod svekrve i svekra koji žive u blizini i silno ih obradovala budući da nisu niti znali kako sam taj dan bila na ispitu. Kod njih sam se zadržala oko sat, dva, te sam krenula na kavu u centar s prijateljicom iz bivšeg ureda. Ona je prije par mjeseci položila pravosudni te nije mogla vjerovati kako izgledam odlično i opušteno nakon takvog ispita, i to još pred kraj trudnoće. Ostavivši je u nevjerici, suprug me je pokupio s autom i odveo na romantičnu šetnju po Šalati. I sve sam to prehodala na visokim štiklama!
Da bi post-ispitni entuzijazam bio još veći, večer smo završili na druženju kod prijatelja koje dugo nismo posjetili. Nakon tako iscrpljujućeg ispita, imala sam, dakle, dovoljno energije za obavljanje četiri aktivnosti koje jesu ugodne, ali i iscrpljujuće, pogotovo za jednu trudnicu.

N. A. (26), Zagreb

Hipnoza – kako se dječak (9) riješio straha – bojao se ostati sam

Ovim pismom želim ispričati svoje pozitivno iskustvo s hipnoterapijom i time pomoći svim roditeljima koji imaju problem kakav sam imala i ja sa svojim djetetom.

Dakle radi se o problemu straha. Moj sin M. ima 9 godina, ide u drugi razred, pametno je i dobro dijete ali imao je velik problem, a to je da se bojao ostati sam. Dok je bio manji nije mi se to činilo tako čudno jer znam da se mala djeca boje ostati sama i navečer zaspati u mraku tako da sam mislila da će to s vremenom proći. Međutim kako je vrijeme prolazilo strah je postajao sve veći, na primjer bili smo u svom stanu i ja trebam otići u trgovinu, a on panično viče:“ Idem i ja s tobom, neću ostati sam!“ Ili ja trebam otići u prizemlje baciti smeće i on ide sa mnom ili ja na benzinskoj točim gorivo i on izlazi sa mnom jer se boji ostati sam u autu i takvih bezbroj primjera.

Kad je M. krenuo u prvi razred rekla sam taj problem njegovoj pedijatrici ali ona to uopće nije doživjela kao problem i rekla mi da će to s vremenom proći.Vrijeme je prolazilo M. je krenuo u drugi razred, a strah je i dalje bio prisutan, jedina je sreća u svemu tome što sam ja ostala bez posla tako da sam cijeli dan kod kuće, ali ako sam ja trebala ići nešto obaviti obavezno je morala doći baka jer M. nije mogao ni trenutak ostati sam. Ništa nije značilo to što smo mu i ja i suprug objašnjavali da se nema razloga bojati ostati sam u vlastitom stanu, on je taj strah osjećao i nije si mogao pomoći.

Jednog dana, sasvim slučajno, suprug je donio kući vizitku za hipnoterapiju na kojoj je pisalo da hipnoterapija može riješiti problem straha. Isti tren sam otišla na internet i počela tražiti informacije o hipnoterapiji jer, iskreno, nisam se do sada u životu srela s hipnozom osim ono što sam gledala na filmovima.Tako sam pronašla stranicu gospođe Danijele i tamo se po prvi puta upoznala s hipnoterapijom. Što sam više čitala o hipnozi postajalo mi je sve jasnije da upravo to treba mom sinu.

Nazvala sam Danijelu i iznijela joj taj naš problem, dogovorile smo da dovedem M. na jedan informativni razgovor. Danijela nam se dopala na prvu, iznimno je draga, simpatična i ulijeva jednu sigurnost. Znala sam da mi je dijete u pravim rukama i bila sam uvjerena da će nam Danijela pomoći. Dogovorili smo termin za hipnozu koja je bila jedno lijepo iskustvo. M. je bio oduševljen i dobili smo afirmativni CD koji M. sluša svako jutro i svaku večer. Dakle, od tog dana strah je nestao, prvo je M. ostao 15 minuta sam, pa idući dan pola sata, pa 45 minuta, pa idući dan sat vremena. Mojoj sreći nije bilo kraja, moje dijete kao da se ponovo rodilo. Možete li zamisliti da se dijete punih devet godina boji i svakodnevno brine kuda idem ja, gdje ide tata, kad ćemo se vratiti i tko će ga čuvati. Čak mu je i njegova seka koja još nema 4 godine nedavno rekla :“ Pa M.nemoj se bojati, ja ću te čuvati.“ Možete misliti kakvu je on sliku o sebi u svojoj glavi stvarao – moja mala seka se ne boji,a ja se bojim…kako je to rušilo njegovo samopouzdanje. A sada je M. potpuno novi dječak jer je oslobođen, kao da je skinuo težak oklop sa sebe. Kad sam ga nakon hipnoze ostavila prvi puta na pola sata samog u stanu, ja se vratim onako sva zabrinuta i pitam ga kako je bilo, je l’ se bojao, a on mene pogleda i pita:“A čega bi se bojao ??“ Znala sam da smo uspjeli !!!

Htjela bi reći još nešto što smatram isto jako važno, M. je išao na hipnozu da riješi problem straha ali je on dobio puno više, ne samo što se oslobodio straha već je postao i kreativan, predivno crta, počeo je i pjesme pisati, puno bolje pamti ono što uči u školi, nekako je bistriji, puno lakše i brže uči.Onaj tužni i vječito ozbiljan zabrinuti dječak pretvorio se u veselo, sretno, zadovoljno i nasmijano dijete.

Vječno sam zahvalna dragoj Danijeli, a hipnozu od srca preporučujem svima.

Sretna i zahvalna mama Jasminka M. (Zagreb)

Hipnoza – za lagan i brz porođaj

Pogledajte TV emisiju Babybonus na HRT2 od 04.01.2014. o samohipnozi za lagan i brz porođaj. Sudionici emisije su Danijela Lovinčić, certificirani hipnoterapeut Zdrava glava d.o.o., dr. Petra Podobnik Brlečić poliklinika Podobnik i obitelj s “hipno” bebom. Pogledajte i poslušajte iskustvo liječnika i obitelji o porođaju gdje je korištena samohipnoza za lagan i brz porođaj. Link za download emisije…ovdje

 Hipnoza i porođaj carskim rezom

U prvoj trudnoći su me prepali da dijete ”zaostaje u rastu” i završila sam na carskom rezu na koji se uopće mentalno nisam pripremala. Strah da dijete neće biti dobro, takva operacija, dug oporavak i neuspjeh u dojenju doveli su me do začaranog kruga osjećaja vlastite krivnje. Rekla sam da nema šanse da ikad više rodim. Sve u svemu, svi su mislili da se radi o postporođajnoj depresiji, ali ja sam znala da je na red došao malo konkretniji rad na sebi. Zbog tog rada na sebi, na drugo dijete smo se odlučili 3 godine kasnije. I to nakon što sam uguglala ”bezbolan porod” i naišla na Danijeline stranice. Hipnoza? Zvuči strašno, ali je genijalna stvar. Izvrstan alat koji mi koristi i za sve ostale situacije u životu. Ukratko, naučila sam autosugestiju koja mi je omogućila da u trudnoći izgledam, osjećam se i nosim se sa svijetom oko sebe puno bolje nego prije. Ginekološki pregledi, ubodi igala, kateter i slične stvari koje su mi prije bile neugodne sad su pod mojom kontrolom do te mjere da, kad mi kažu ”ovo će te boljeti”, ja sama sebi kažem da će mi biti ugodno i zaista ne osjetim ništa, osim da nešto kontaktira s mojom kožom 🙂

Od samog početka rada s Danijelom osjećala sam se ugodno i razgovor s njom je uvijek bio opušten, smirujuć i pozitivan. Priprema za porod se bazirala na autosugestiji koja pomaže ženi da se riješi strahova vezanih uz porođaj, bol, dojenje i općenito zdravlje mame i bebe. Tako da sam drugi puta na porod otišla vrlo smirena, sigurna u sebe, u svoje tijelo, u doktore, u sestre, u sve oko sebe. U život. I porođaj je prošao puno lakše jer sam bila uvjerena da ćemo i beba i ja biti izvrsno. Čak su mi doktori i sestre rekli da je pravo zadovoljstvo imati tako pozitivnu i smirenu ženu na operaciji jer su onda i oni puno opušteniji dok rade. Oporavak nakon drugog carskog prolazi vrlo dobro i osjećam se snažnom i sigurnom u sebe. Tako je puno lakše živjeti. Opuštenija sam, mirnija. Kada i dođe neka stresna ili negativna situacija, puno brže se vratim u ravnotežu nego prije. Autosugestijom. Sada znam da imam kontrolu nad svojim mislima, pa tako i osjećajima. A to je za mene bilo pravo otkriće. Hvala Vam Danijela što ste me naučili koristiti alat za mirniji, opušteniji i sretniji život.

Dakle, da opišem (pokušat ću kratko i jasno) što sam definitivno dobila s treningom hipnoze (i što se tiče trudnoće i poroda, ali i ostalih životnih situacija):

1. puno smirenije i opuštenije prihvaćam situacije koje mi se pojavljuju u životu
2. kraće traju faze negativnosti, negativnog razmišljanja, samookrivljavanja i okrivljavanja drugih
3. ”obrisano” djeluje fenomenalno
4. ”hvala” djeluje još fenomenalnije (toliko je lijep i ugodan osjećaj zahvalnosti da mi se jednostavno  većinu dana ne da ni prestajat zahvaljivati na svemu :))

– što se tiče trudnoće, poroda i oporavka:

1. sigurna sam da je moje tijelo apsolutno savršeno i da zna kako biti u ravnoteži, zdravo i u najboljoj formi (prije nisam bila u to sigurna :))
2. pregledi tijekom trudnoće, igle, razna ubadanja, kateter i sl. su bili bezbolni (u 10% tih situacija mogu reći da me malo boljelo, ostalo sam osjetila dodir, ali je bilo bezbolno- čak kad je jednom sestra koja me pikala rekla da će me peći, ja sam se u sebi nasmijala i naravno da me nije peklo)
3. osoblje u bolnici je definitivno bilo ljubazno, brižno, profesionalno, ma rekla bih najbolje moguće; čak smo se i šalili na operacijskom stolu i poslije su doktori koji su bili u sali rekli mom mužu da im je super operirati kad je osoba tako smirena i opuštena, a pogotovo kad se još šali s njima..
4. točno kada mi je nešto ili netko trebao, to sam i dobila (doslovce naručila i to došlo)
5. bez obzira na nepravilno spavanje tijekom trudnoće i u bolnici, bila sam opuštena, smirena, samo jedan dan me ulovila panika da će mi se grudi upaliti jer dijete nije htjelo sisati, pa sam rekla da to mlijeko ide van kako god zna i umije, a onda je naravno ”bila poslana” jedna med. sestra da me izdoji 🙂
6. oporavak mi je vrlo dobar, bez neugodnosti, sad se trbuh još ravna i to je to 🙂 – čak se nisam ni izvagala poslije poroda jer znam da mi je tijelo savršeno, osjećam.. i svaki dan si ponavljam: Uspjela sam!

Mira E. (33) Slavonski Brod

Hipnoza – moje unutarnje putovanje prema iscjeljenju i uspjehu

Na ideju da potražim pomoć hipnoterapeuta doslovce me natjeralo moje tijelo. Dva puta u dvije godine sam ozlijedila isto koljeno i nastojala ga iscijeliti na razne načine, klasične i alternativne, no činilo se kao da moje koljeno i ja vodimo neku čudnu bitku u kojoj se ja bojim da će me ono ponovo nadvladati i obeshrabriti bolovima i nemogućnošću kretanja, a ono mi uporno prouzročuje probleme prema nekim meni nedokučivim obrascima. Jednostavno nisam mogla pronaći uzrok, razlog zašto mi se to uopće dogodilo i unutrašnje pravilo po kojem mi je nekoliko dana bilo bolje, a potom bi nastupilo pogoršanje. Mučila sam samu sebe pitanjima na koje nisam imala odgovore. Ono što jesam uočila bilo je, da što sam se ja više trudila i željela da moje koljeno ozdravi, to su veći bili izgledi da mi zapravo bude gore. Kao da sam imala unutarnjeg, nepoznatog i vrlo lukavog sabotera. U trenutku očaja, ne znajući doista više što da poduzmem, pomislila sam – Možda se moram hipnotizirati da prestanem misliti na pogrešan način!

Pronašla sam na internetu Zdravu glavu, porazgovarala s Danijelom. Njena susretljivost, prekrasna sposobnost slušanja svih mojih „jada“ i pozitivnost te ponajviše njena iskrena želja da mi pomogne, ulijevali su mi povjerenje od mog prvog dolaska u Zdravu glavu na besplatne konzultacije. Saslušala me, predložila mi „plan rada“ i ubrzo smo krenule s hipnoterapijama. Svako novo „putovanje“ u unutrašnjost mog uma bilo je novo, veličanstveno i neprocjenjivo vrijedno iskustvo. Bilo je tužnih suza, ali i suza potaknutih beskrajnom radošću! Uskoro mi je postalo jasno da su učinci hipnoterapije prestali nadmašivati samo jednu svrhu s kojom sam došla u Zdravu glavu – iscijeliti koljeno – te obuhvatili i druga područja mog života. Naučivši tehniku samohipnoze, dobila sam još jedan vrlo vrijedan „alat“ samopomoći kojime mogu cijeli život sama kreirati sugestije za postizanje željenih ciljeva. To je sjajno! Liječnici su mi rekli da je menisk mog koljena uništen i nema druge opcije osim operacije njegovog djelomičnog uklanjanja.

Odbila sam tu „jedinu“ opciju i nastavila s „mojim“ načinima liječenja. Nisam požalila. Koljeno mi je bilo sve bolje, a na vrlo pozitivan način počele su se mijenjati i druge stvari u mom životu. Moje samopouzdanje i povjerenje u vlastite sposobnosti također su se povećali, do te mjere da sam započela s privatnim poduzetništvom i otvorila svoju poslovnu facebook stranicu, o čemu sam i ranije razmišljala ali nisam imala hrabrosti tu ideju provesti u djelo. Posljednji, za mene neprocjenjivo vrijedan „alat“ koji sam dobila u Zdravoj glavi je napredna samohipnoza. Ja sam free lance novinarka, prevoditeljica i spisateljica. Pišem svoju prvu knjigu i velika mi je želja dovršiti je i izdati, no negdje na polovini te moje životno važne „misije“, napustila me moja „boginja nadahnuća“. Jednostavno više nisam imala nadahnuće, nisam mogla pisati. Borila sam se sa samom sobom oko toga dugo, ali natjeravanje same sebe na pisanje nije funkcioniralo. Spisateljske muze su previše profinjene za takav pristup. Danijela mi je rekla da bi mi napredna hipnoza mogla u tome pomoći. I bila je u pravu! Sada svakodnevno pišem moj roman, s lakoćom i jasnom vizijom. Možda to neće svakome zvučati kao nešto posebno, ali za mene ne postoje riječi kojima bih mogla opisati svoju beskrajnu radost i zadovoljstvo što sam se vratila u stanje nadahnuća i ponovno, bez unutarnje borbe i bojazni da neću uspjeti u svom naumu, uživam u stvaranju mog prvog velikog pisanog djela! Hvala Zdravoj glavi, hvala ti, Danijela!

Snježana Krčmar, novinarka
Moć pisane riječi – pisanje i prevođenje     

Hipnoza – za lagan i brz porođaj

Na tečaj samohipnoze za lagan porod sam krenula jer sam željela učiniti sve što je u mojoj moći kako bi porod i za mene i za bebu bio ugodno i dobro iskustvo. Sam tečaj je protekao u vrlo ugodnom, opuštenom i povjerljivom ozračju. Danijelino vodstvo je i čvrsto i nježno, osjećala sam se sigurno i prihvaćeno. Na tečaju sam riješila strahove i prepreke vezane za porod koje sam nosila u sebi. Radeći domaću zadaću po Danijelinim naputcima dani do poroda su mi prošli vrlo ugodno u slatkom čekanju, bez nervoze. Sam porod, od prve kontrakcije do poroda je prošao vrlo brzo, bez ikakvih komplikacija, točno onako kako smo se dogovorile. Oporavak je bio brz i cjelovit i bebica i ja smo vrlo zadovoljne. Hvala ti Danijela!

Tamara P. (40), Zagreb

Hipnoza – za rješavanje ovisnosti o tabletama (opijatima)

Zovem se Marko, imam 31. godinu, rođen sam i živim u Zagrebu gdje i radim. Odrastao sam u kvartu gdje sam od malena gledao starije dečke, koji su mi bili uzor, kako se drogiraju i pričaju o svojim iskustvima. Jedva sam čekao da malo odrastem pa da i ja doživim slična iskustva jer mi se to tada činilo normalnim.
Još u osnovnoj školi sam probao marihuanu i toliko mi se svidjelo da sam sam sebi rekao da je to droga za mene. U srednjoj školi sam probao i sve ostale droge ali niti jedna mi nije odgovarala kao marihuana sve dok se nisam zaposlio i nakon prometne nesreće, radi bolova, popio tabletu TRAMAL (opijat) na bazi morfija. To mi se toliko svidjelo zbog toga što pod tim utjecajem mozak radi sto na sat, nema bolova, ugodno je u cijelom tijelu i nema depresije. Kasnije sam otkrivao sve jače i sve „bolje“ tablete sve dok nisam došao do METADONA (heptanona) koji mi se toliko svidio da sam posljednjim pet godina proveo na njemu i dogurao do 15 tableta dnevno što je ravno samoubojstvu!
Kada sam došao do točke život ili smrt, uz pomoć obitelji i dragih prijatelja odlučio sam se na život i prijavio u Centar za prevenciju ovisnosti (ime centra namjerno je izostavljeno iz teksta). U Centru su me prebacili s HEPTANONA na SUBOXONE tvrdeći da su to puno bolje tablete. Prolazili su tako dani, tjedni i mjeseci ali ništa se nije promijenilo osim što više nisam morao kupovati tablete na crno već sam ih dobivao legalno i besplatno što mi baš i nije bilo u interesu te me je deprimiralo, sve dok mi jednoga dana, dragi prijatelj nije rekao za hipnozu i ispričao svoja iskustva. Odmah sam pomislio kako bi to moglo pomoći i meni ali nisam bio siguran u to sve dok nisam došao na razgovor kod gđe. Danijele koja mi je odmah rekla da ništa ne garantira te da je najbolje neočekivati ništa ali vjerovati u sebe i prepustiti se.
Tako sam ja došao na svoju prvu hipnoterapiju nakon koje čak nisam bio niti siguran da je uspjela, ali sam tijekom hipnoterapije osjetio prisutnost duhovnih bića koja su, meni nepoznatom silom ili energijom, djelovala na moj um i tijelo tako da od tog dana nisam više imao potrebu uzimati opijate. Prošlo je pet tjedana i ja sam potpuno čist i što je najvažnije svakog dana vježbam samohipnozu i osjećam se sve bolje i bolje i nemam nikakvu potrebu za ikakvim opijatima i opojnim sredstvima.
Svakom novom hipnoterapijom kod gđe. Danijele moja sposobnost komunikacije s duhovnim svijetom bivala je sve bolja i bolja, a poruke jasnije. Prošli smo kroz prošle živote gdje sam uvidio koji su me problemi pratili kroz te živote i pronašao sam razloge zbog kojih su me određene negativne stvari mučile u sadašnjem životu. Samom tom spoznajom, a i iskrenim opraštanjem (hipnoterapija opraštanja) na svim razinama, moji su problemi nestali, a ja se svakim danom osjećam sve bolje. Jako bitna je i uspostava kontakta s Duhovnim vodičem i komunikacija s njim, koja je zahvaljujući vježbanju samohipnoze iz dana u dan sve bolja.
Sve u svemu, najbitnije je napraviti prvi korak, priznati sebi svoj problem i odlučiti ga riješiti. Nakon toga potrebno je imati jaku želju i namjeru jer onda se pojave i rješenja, a kod mene je to bila hipnoza i hipnoterapija pomoću koje sam se riješio ovisnosti o tabletama (opijatima). Ono što mi nije uspjelo sa službenom medicinom u godinu dana uspio sam riješiti uz pomoć hipnoze u pet tjedana.
Želio bih ovim tekstom ohrabriti sve one koji ne znaju kako i traže načine za rješavanje problema ovisnosti bilo koje vrste. Ja sam to osobno proživio i riješio i nadam se da će moje svjedočanstvo pomoći nekome.

Marko K. (31), Zagreb

Hipnoza – za prestanak pušenja

Nakon 20 godina pušenja (od kojih se zadnjih 10 paralelno zabavljam/mučim s odlukom da prestanem pušiti) nakon jedne pušačke kave s dragim prijateljicama odlučila sam da je vrijeme…
Došla sam na besplatni uvodni razgovor s Danijelom Lovinčić i ustanovila da su mi šanse velike – hipnoza potencira naše želje/namjere koje iz nekih podsvjesnih razloga ne uspijevamo realizirati dok se s podsvijesti ne dogovorimo..i tako sam uz Danijelinu pomoć uspjela…
Želja za cigaretom je splasnula, prije bih od same pomisli na to da ne mogu zapaliti doživela mali tjeskobni (lijepo rečeno:) ) napadaj, a nakon hipnoze se događa da mi padne napamet da zapalim (prije neke radnje, poslije nečega) ali je želja tako slaba da se ne razvije i jednostavno prođe.
Kad me pitaju kak’ mi je, jasno mogu reći slijedeće: kad bi me nekada prije obuzela želja za cigaretom na skali jačine od 1 do 10, vrlo brzo bi jakost želje s 1 poskočila do 10 i osjećala sam se kao da imam neodoljivu želju da počeškam mjesto na kojem me svrbi i ne mogu protiv toga, morala sam se počeškati – zapaliti.
Od hipnoze na ovamo, nema prave želje, kao krene nešto al’ na onoj skali dođe jedva do 2 ili slabe 3…i nestane…NESTANE:) Kao da mi je taj dio skale amputiran,ukinut, zamrznut…uglavnom predobro.
Prvi dan naveče sam imala krizu i kolebala se i svađala sama sa sobom ali to je bila jedina prava rasprava… Super se osjećam, kreativna sam, kao nekad prije, imam puno više volje i energije, ideja i pozitivnih misli.

Ne brojim dane koliko već ne pušim jer se osjećam kao nepušač. Jedino što žalim je što prije nisam došla obzirom da sam već dugo željela prestati.
Iskustvo hipnoze mi je super, doživjela sam opuštanje do jezgre svakog atoma svoga tijela i uma i taj osjećaj je prekrasan.
Ako moje iskustvo pomogne nekome da odluči prestati pušiti – me very happy:)
Prošla sam i tečaj samohipnoze, no o tome u slijedećem javljanju.

Ksenija T.M., Zagreb

Hipnoza – za samopouzdanje

Imam 25 godina i na ideju da potražim pomoć hipnoterapeuta  došla sam nakon puno isprobanih opcija koje nisu bile funkcionalne:
Naime,imala sam problema sa samopouzdanjem,lošim mišljenjem o samoj sebi te izraženim osjećajem krivnje,sve to kao posljedica ružnog djetinjstva,teških okolnosti,te krivih uvjerenja.
Komunikacija s ljudima je bila loša,bilo me strah izraziti vlastito mišljenje da “ne bi nekome bilo po volji”, te sam se osjećala krivom ako uopće pokušam.
Tada sam se obratila Danijeli. I nisam požalila.
Nakon nekolikp tretmana osjećam se puuno bolje,jako sam napredovala po pitanju svih aspekata radi kojih sam i potražila pomoć.
Osjećaj krivnje je potpuno nestao,mišljenje o samoj sebi raste iz dana u dan i u svakom pogledu napredujem sve više i više… 🙂 Hvala,Danijela!!

Dijana.P. (25), Zagreb

Hipnoza – za koncentraciju i učenje

Nakon završenog školovanja polagala sam stručni ispit. Gradivo je opsežno, a ja nisam uspjevala uopće krenuti s učenjem. Sjedila bih pred otvorenom knjigom satima, a da niti slova nisam pročitala. Odgađala sam izlazak na ispit mjesecima.
Zatim sam posjetila gđu. Danijelu. Nakon tretmana hipnozom i uz vježbe samohipnoze bila sam izrazito motivirana, učila sam sa zanimanjem svaki dan te položila ispit u roku od mjesec dana.

Petra D. (25), Zagreb