UVOD U HIPNOZU

Otac moderne hipnoze je austrijski liječnik Mesmer (1734-1815) koju je nazvao animalnim magnetizmom. Britanski liječnik James Breid (1795-1860) je mislio kako je hipnoza vrsta spavanja te je tako i nazvao. Termin hipnoza izveden je iz imena grčkog boga spavanja Hypnosa.
Do trenutka kada je J. Breid spoznao svoju pogrešku, naziv hipnoza se toliko uvriježio da ga nije uspio promijeniti u naziv – monoideizam (što znači utjecaj samo jedne ideje).
Osoba u hipnozi NE spava ali  ponekad izgleda kao da spava. Kada bi hipnotizirana osoba spavala ona ne bi mogla reagirati na hipnotičku sugestiju niti komunicirati s hipnoterapeutom.

 

ŠTO JE HIPNOZA?

Hipnoza je stanje uma u kojem je kritički faktor (sposobnost kritičkog prosuđivanja) preskočen i uspostavljeno je selektivno mišljenje. Selektivno mišljenje je sve u što osoba u potpunosti vjeruje.
Hipnozu možemo opisati kao stanje na granici između sna i budnosti ili kao stanje u kojem je jedan dio mozga budan, a ostatak spava, odnosno pažnja je fokusirana.

Hipnoza je prirodno stanje svijesti koje ima jednu ili više sljedećih karakteristika:
1.    povišena sugestibilnost – povećana spremnost da se prihvate predložene promjene u opažanju
2.    selektivna koncentracija pažnje: intenziviranje pažnje i sužavanje njenog opsega.
3.    pasivno i receptivno stanje
4.    smanjena osjetljivost na bol

Hipnotičko stanje je normalno fiziološko stanje u koje je moguće dovesti većinu ljudi iako postoje razlike u stupnjevima.
Svaki čovjek se nalazi u stanju hipnoze puno puta tijekom svakog dana, a da toga nije niti svjestan. Svaki put kada dozvolimo da se preskoči naš kritički faktor i nakon čega mi usvojimo sugerirano mišljenje i stav – mi smo u stanju hipnoze. Ljudi koji hipnotiziraju druge, a da to ne zovu tim imenom, to čine svojim statusom. Ovo je vrsta hipnoze koja se zove budna hipnoza. To čine sljedeće grupe ljudi: roditelji u odnosu na svoju djecu, liječnici u odnosu na svoje pacijente, svećenici u odnosu na vjernike, profesori u odnosu na svoje učenike, televizijski program u odnosu na gledatelje…

Kada se hipnotički efekti postižu bez upotrebe stanja transa to stanje zovemo budna hipnoza i  upotrebljava se u situacijama kada je potrebno brzo djelovati. Kratkoročni rezultati će biti dobri. Vrlo je korisna za liječnike i stomatologe u situacijama u kojima moraju hitno reagirati u odnosu na pacijenta.

No, ako se ima dovoljno vremena, za dugoročne rezultate, bolje je primjenjivati hipnotički trans koji je za postizanje mnogih ciljeva bolji od budne hipnoze. Hipnoterapeut radi s klijentom na način da ga uvede u hipnotički trans.

Svaki dan se nalazimo u stanju laganog transa kada smo u potpunosti zaokupljeni nekim poslom kao što su primjerice slušanje glazbe, čitanje interesantne knjige, promatranje plamena svijeće, vožnja automobila jednoličnim autoputom … svako od ovih stanja bi se moglo označiti kao početak laganog transa.

 

DUBINE HIPNOZE (HIPNOTIČKOG TRANSA)

Dubina hipnoze  (hipnotičkog transa) bi se mogla definirati kao razlika između intenziteta koncentracije na jedno područje i nedostatka koncentracije na druga područja. Što je više pažnja usmjerena u jednom pravcu i što je veći nedostatak koncentracije na drugim područjima, to je dublja hipnoza.

Jedna od klasifikacija dubine hipnoze (hipnotičkog transa) je sljedeća:
1.    lagana hipnoza
2.    srednja hipnoza
3.    somnambulizam (blagi, srednji, duboki)
4.    hipnotička koma (koja nema veze s pojmom kliničke kome)
5.    hipnospavanje (hypnosleep)
6.    ultra depth

Možda je u današnje vrijeme  najjasniji i najjednostavniji  opis i klasifikacija dubine transa  koji je dao dr. Michael Newton:

1) Beta stanje je stanje potpune budnosti.
2) Alfa stanje uključuje stanja lakog, srednjeg i dubljeg transa.
a) Laka stanja su obično ona kojima se služimo u meditaciji
b) Srednja stanja su obično povezana s otkrivanjem sjećanja i trauma iz djetinjstva. Ova faza korisna je za modifikaciju ponašanja, poput prestanka pušenja, i gubitka / dobivanja težine.
c) Dublje alfa stanje koristi se u prisjećanju prošlih života.
3) Theta stanje je najdublje koje postižemo bez gubitka svijesti i ono nas vodi u područje nadsvjesnog uma koje otkriva našu aktivnost u duhovnom životu između života.
4) Delta stanje je stanje dubokog sna.

Sve te faze spadaju u prirodni proces ulaženja u san i spavanja kroz koji prolazimo svake noći i koji se svakog jutra kreće u suprotnom smjeru, od sna do budnosti.
Svakog dana prolazimo kroz cijeli raspon moždanih stanja, od bete do delte, koja se događa u snu.  Indukcija hipnotičkog transa općenito usporava aktivnosti iz bete preko alfe do thete.

San, hipnoza i budno stanje ni u kojem slučaju nisu dijametralno suprotna stanja, već, naprotiv usko srodna. Između njih ne postoji neka jasna granica i oni mogu u jednoj beskonačnoj seriji prelaziti iz jednog međustanja u drugo.

Razlika između stanja svijesti u transu i spavanja je ta što je u transu klijent potpuno svjestan i sebe i svoje okoline, sve čuje, može razgovarati te može izaći iz hipnotičkog transa kada god to poželi dok pri spavanju osoba nije svjesna niti sebe, niti okoline niti zvukova oko sebe.
Budući da klijent ima potpunu kontrolu nad dubinom hipnotičkog transa koji je potreban za hipnoterapiju potrebna je njegova potpuna suradnja s hipnoterapeutom kako bi se u cijelosti postigli željeni ciljevi.

 

HIPNOZA – PUT DO VAŠEG CILJA I USPJEHA

Pogledajte razgovor na Alter TV, studeni 2013. Danijela Lovinčić govori o hipnozi, hipnoterapiji i samohipnozi.